Havana uglavnom živi na ulici. Tu, pogotovo u pokrajnjim uličicama, klinci igraju odbojku ili nogomet, s pauzama koje izazivaju rijetki automobili, mahom oldtajmeri. Pokraj njih starci do iznemoglosti slažu domino, i teško bi se dalo zaključiti da su mirovine niže, a plaće tek nešto više od deset dolara. Unatoč nestašicama, nedemokratskom režimu i činjenici da ne smiju slobodno putovati ili surfati internetom, ljudi su puni životne radosti.

Nije to samo shema za privlačenje turista, nije istina da pjevaju i plešu samo kada žele od stranaca iskamčiti pokoji dolar. Odsjeo sam u privatnom smještaju, koji Kubanci zovu casa particular. U neko doba dana, i to obično dok gosti spavaju, domaćini bi u dnevnom boravku znali upaliti kazetofon te do iznemoglosti puštati jednu te istu pjesmu, na koju je cijela obitelj plesala salsu, od bake do najmlađeg unuka. Nakon desetog ponavljanja izlazite vani, ali glazbi ne možete pobjeći – i susjedi pjevaju i plešu, ulicom sve odzvanja jer se u dnevni boravak izravno s nje ulazi.Nekoć, prije pobjede Castrove revolucije, Havana je bila poznata po dolce vita životnom stilu, a gradom su vladali američki gangsteri. Promet u ovdašnjim kockarnicama, pogotovo u doba američke prohibicije, bio je veći nego u Las Vegasu. Nakon 1959., revolucionar Fidel Castro hedonistički je raj, koji je posjećivalo po 300.000 Amerikanaca godišnje, pretvorio u tvrđavu komunizma na zapadnoj hemisferi i izbacio svu zabavu. Umjesto rada u kockarnicama Kubance se prekvalificirao za rad u tvornicama.

S otoka su tada pobjegli ne samo strani kriminalci nego i više od stotinu tisuća Kubanaca, koji nisu htjeli živjeti pod Castrovim režimom. Pokazalo se da su bili u pravu, jer od hedonizma ništa nije ostalo, zemljom je prije pola stoljeća zavladala oskudica koja i danas traje, a elementarne namirnice dijele se na bonove. Ipak, poroci se i dalje mogu naći. Kuba je i dalje veliki proizvođač ruma i cigara, u Havani oba artikla imaju i svoje muzeje. Prostituciju, koja doduše još uvijek u kubanskoj prijestolnici nema svoj muzej, nalazimo na svakom koraku. Ovdje se, kao i u nekim zemljama jugoistočne Azije, ta pojava ne shvaća osobito tragično – do seksa lako mogu doći i stranci i Kubanci, primjerice, u zamjenu za prijevoz neke radnice do njene tvornice. Jedan poznanik koji je živio na Kubi mjesecima svjedoči o tankoj granici između ljubavi i koristi. Nakon nekoliko mjeseci veze odlučio je ostaviti curu Kubanku, a ona mu je rekla: “Ok, što ćeš mi kupiti za vrijeme provedeno s tobom”? Postoje i profesionalne prostitutke, jineteras s kojima se država povremeno, ali vrlo efikasno obračunava. Jednom su prilikom nakon racije sve, onako u minicama i na štiklama, završile na plantaži šećerne trske u zapadnoj pokrajini Pinar del Rio. I dok se Kubanke za prostituciju kažnjava, stranci se izvuku bez ikakovih posljedica.

Danas, sve kad bi i imali novca, Kubanci ne smiju ulaziti u klubove rezervirane za strance. O svekolikoj segregaciji zorno nam je posvjedočila znanica koja je u svojoj hotelskoj sobi dogovorila intervju s jednom poznatom kubanskom pjevačicom, no kad su došle u hotel, ta gospođa, unatoč svojoj slavi, nije smjela ući u dizalo rezervirano za strance, nego se do sobe morala popeti pješke.Turizam je dugo bio nepoželjan jer je asocirao na vrijeme kad je otokom vladala američka mafija, sve dok se Kuba nije 80-ih počela otvarati i privlačiti strana ulaganja, pa su danas prihodi od turizma blizu tri milijarde dolara godišnje. Država mami strane ulagače, a Kubanci u tom projektu smiju sudjelovati jedino kao sobarice ili konobari. Režim je zapravo najsretniji kad se domaći i stranci uopće ne miješaju, pa su u tu svrhu podigli turistička naselja daleko od grada, poput Varadera. Nekoć je jedna od karakteristika Havane bila snažna fluktuacija ljudi. Tu su, uz Španjolce i Amerikance, dolazili i živjeli bliskoistočni Arapi i sefardski Židovi, kojih nije puno ostalo. Jedina važnija manjina koja se održala su Kinezi; ostalo ih je otprilike 100.000, a u središtu Havane i dalje postoji kineska četvrt, Barrio Chino. Na Kubu se više nitko ne želi naseliti, a oni koji tu žive s otoka ne smiju otići. Neke uspomene na zlatno doba ipak su ostale – luksuzni automobili iz 50-ih godina i kuće u kolonijalnoj Staroj Havani (La Habana Vieja), koji su u 16. stoljeću osnovali Španjolci, a današnji je oblik dobila u 18. stoljeću.

Od tada datira i barokna katedrala svetoga Kristofora. Doduše, pola stoljeća Castrove vlasti niti njima nije činio dobro, pa su mnoge lijepe kuće s balkonima oronule, a neke su se, unatoč zaštiti UNESCO-a, i urušile zbog nedostatka novca za obnovu. I slikovitih oldtajmera sve je manje jer unatoč legendarnom umijeću kubanskog automehaničara vozilo proizvedeno pedesetih godina prošlog stoljeća sve je teže održavati u voznom stanju. Od svih turističkih atrakcija ne smijete zaobići bar La Bodeguita del Medio, iz poštovanja prema mjestu gdje je izmišljen koktel mojito, a proslavio ga je Ernest Hemingway. Treba se prošetati i obalnim šetalištem, Malecon, koji vodi uz obalu. Poklopi li vas pritom golemi val, prihvatite to kao inicijaciju. Upravo sada, u prosincu, pa sve do travnja, najbolje je vrijeme za posjet Havani.

Možda već sljedeće sezone situacija na otoku bude potpuno drukčija, jer će i njega jednom zaliti val demokratizacije. Iako se u mnogočemu ne slažu s Castrom, Kubanci mu priznaju velike zasluge za razvoj zdravstva i školstva. Kuba je izvezla 30.000 liječnika i učitelja u zemlje Latinske Amerike, ponajviše u Venecuelu, iz koje mu Hugo Chavez zauzvrat šalje naftu. Naši domaćini pribojavaju se naglih promjena nakon Castrove smrti. “Ako nam se vrate svi oni koji su zadnjih desetljeća u Miamiju slagali domino i čekali Castrov pad, moglo bi biti problema, jer oni više ne mogu shvatiti naš način života, željni su jedino osvete. Nećemo im dopustiti da razruše sve dobro što je od 1959. napravljeno, i ne želimo se ponovno pretvoriti u američke sluge”, poručuje ekipi s Floride jedan od naših havanskih sugovornika, a slično smo mišljenje čuli i od drugih. Stoga, posjetite Havanu dok je još vrijeme, prije sraza vaših i naših.

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?