Govor guvernera Hrvatske narodne banke (HNB) Željka Rohatinskog o gospodarskom stanju nacije na otvaranju 20. konferencije Zagrebačke burze očekivao se s posebnim zanimanjem. S pravom. Kao i uvijek, guverner je precizno dijagnosticirao sve boljke hrvatske ekonomije. Stoga ne treba čuditi što njegov govor analitičari ocjenjuju vrlo pozitivno. Sam govor može se podijeliti u dvije velike cjeline – stanje globalne ekonomije te, mnogo detaljniji, osvrt na domaću situaciju. U obje cjeline prevladavao je pesimizam.

Činjenica jest da smo na kraju godine u kojoj je većina svjetskih ekonomija izašla iz tehničke recesije. K tome, ostvaren je ubrzan rast u brzorastućim državama, poput Kine i Indije, a rast su zabilježili i najznačajniji hrvatski vanjskotrgovinski partneri. Jednako optimistične prognoze slijede i za sljedeću godinu, rekao je Rohatinski. “Za razliku od tih ocjena, u stručnim krugovima prevladava velik oprez. Ne postoji jednoglasna ocjena da je kriza završila niti da se recesija ne može vratiti”, ističe guverner. Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, misli kao i Rohatinski. “Ima jako mnogo dokaza da je riječ o recesiji s dvostrukim dnom. Ova kriza navodi na zaključak da još ne znamo ni dubinu, a ni širinu krize. Upitna je i efikasnost sredstava borbe s krizom jer prema nekim elementima situacija upućuje da je riječ o krizi ‘sui generis’ i da se s takvom krizom još nismo susreli”, smatra Brkić. Dosadašnji oporavak Rohatinski ocjenjuje kao “krhak i parcijalan” uz male investicije i bez pozitivnih promjena na tržištu rada. “Zemlje u razvoju koje su ostvarile visoke stope rasta sada ulaze u fazu pregrijanosti ekonomije što obnavlja rizik da se formiraju činitelji koji su i zaslužni za krizu. Te države već poduzimaju mjere za hlađenje ekonomije poput kapitalnih restrikcija”, komentirao je Rohatinski. Prema njegovu mišljenju, poseban je problem intenzitet i način djelovanja ekonomskih politika u Europskoj uniji i SAD-u. “Sposobnost tih ekonomskih politika da spriječe povratak recesije mnogo je manja nego prije tri godine”, smatra Rohatinski.

Neutralna politika
Posebno ga zabrinjava stanje javnih financija u eurozoni gdje je prosječan proračunski manjak povećan na 6,6 posto, a javni dug na prosječnih 85 posto BDP-a. “Monetarna politika u eurozoni još je ekspanzivna, a sljedeće godine može se očekivati neutralna politika. Daljnja politika niskih kamatnih stopa odgađa nužne prilagodbe u realnom sektoru”, ocijenio je Rohatinski. Najveći problem je trenutak napuštanja sadašnje ekspanzivne monetarne politike, odnosno rizik od preranog povećanja kamatnih stopa. U svakom slučaju, globalni problemi i dalje su prisutni i imaju velik utjecaj na Hrvatsku jer smo otvorena ekonomija. “Ne može se reći da su uzroci hrvatske krize isti, njezina težina nije ista, a nije bila ista ni reakcija”, započeo je Rohatinski s osvrtom na stanje hrvatskoga gospodarstva. Naime, u SAD-u i EU kriza je generirana u financijskom sektoru što u nas nije bio slučaj. “Kada se promotri što se sve zbivalo, naša kriza uzrokovana je urušavanjem cijelog modela na kojem se temeljio rast unatrag deset godina”, ocijenio je čelnik hrvatske središnje banke. Marijan Cingula, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, slaže se s tom tezom. “Strukture gospodarskog sustava bile su posložene na način da hrvatska ekonomija ne može biti samostalna. Uvozno smo orijentirani, industrija je ugušena, poljoprivreda je neefikasna, a obrtništvo nedovoljno razvijeno”, kazao je Cingula.

Dugovi i neefikasnost
Rohatinski smatra da priljev kapitala u “debelim godinama” nije iskorišten za gradnju izvozne ekonomije. Pojava svjetske krize i njezino prenošenje na hrvatsku ekonomiju opterećenu dugovima i neefikasnošću predstavljalo je eksterni šok. “Ekonomija nije imala snage, a ni znanja da se s takvim šokom suoči”, kazao je Rohatinski. “U pretkrizno vrijeme ušli smo s devastiranom ekonomijom i socijalnom strukturom društva. Do početka krize nismo ništa značajnije poduzeli da se takvo stanje promijeni”, rezolutan je bio Rohatinski. Posebno se osvrnuo na tezu koja prevladava u javnosti kako je Hrvatska kasnije ušla u recesiju od ostatka svijeta, pa će kasnije i izaći. “To nije točno. Pad BDP-a započeo je nekoliko mjeseci prije propasti banke Lehman Brothers”, tvrdi Rohatinski. Prema njegovu mišljenju, početak pada hrvatskoga gospodarstva treba potražiti u domaćim činiteljima. Jedan od njih jest i napuhavanje balona na tržištu kapitala kroz “narodne privatizacije” HT-a i Ine, koje politika navodi kao “svijetao primjer”, pomalo je sarkastično primijetio guverner. “U krizu bismo došli kad-tad i bez propasti Lehman Brothersa, bio je potreban samo okidač”, smatra guverner. Financijska tržišta u uvjetima krize za Hrvatsku su postala zatvorena, a bilo je i pitanje kako će ponašati strane banke, vlasnice domaćih banaka. U jednom trenutku zaprijetila je opasnost od moratorija na otplatu vanjskih obveza države. HNB je morao otpustiti trećinu deviznih rezervi. “Alternativa je bio MMF. I Vlada i HNB smatrali su da MMF nije potreban. U sličnoj situaciji postupio bih isto, ali sada smatram da je to bila pogreška”, priznao je Rohatinski. Efekti svjetske krize ogledaju se u prepolovljenim stranim ulaganjima u Hrvatsku prošle godine, a smanjen je i uvoz, i to za četvrtinu. Ako se kumulativno promatraju 2009. i 2010., domaći BDP je pao za 7,5 posto, zaposlenost za 8,5 posto, a investicije za 22 posto.

Neadvekatna struktura
Jedino što se u tom razdoblju nije smanjivalo jest upravo ono što se moralo, a to je javna potrošnja. “Uz pad BDP-a vanjska zaduženost porasla je sa 83 na 101 posto BDP-a. Povećanje duga rezultat je zaduživanja javnog sektora. Deficit proračuna povećan je sa 2,7 posto prije dvije godine na gotovo sedam posto ove godine”, upozorava guverner. Dodaje kako je hrvatski glavni problem kombinacija neodržive proračunske politike i visokoga vanjskog duga. Osnove s kojih hrvatska ekonomija ulazi u 2011. godine prilično su mršave, smatra Rohatinski. Upozorava da projicirani rast BDP-a od 1,5 posto povlači za sobom i porast uvoza za pet posto. Takve prognoze ne čude Cingulu. “Bilo kakva povećana proizvodnja može nastati samo na temelju uvoza strojeva, repromaterijala i opreme”, tvrdi Cingula. Rohatinski se posebno osvrnuo i na tezu da će izlazak svijeta iz recesije automatski izvući i nas. “Ta razmišljanja nisu točna niti će nam svijet dopustiti da se tako ponašamo”, kazao je Rohatinski. “Guverner je u pravu, činjenica jest da se nećemo prikopčati svijetu. Moramo pokušati svijetu nešto prodati. Struktura naše privrede je neadekvatna i može generirati samo nova zaduženja”, ističe Cingula.