U većini tzv. zapadnih zemalja golf se više ne poima kao elitni sport (za to služi polo i slične aktivnosti za koje morate imati vlastitu ergelu).

Najveći broj igrača službeno ima Velika Britanija, preciznije Ujedinjeno Kraljevstvo. Naime, prema podacima Financial Timesa u UK i Irskoj golfom se bavi 1,36 milijuna ljudi. Zanimljivo je da, iako uvjerljivo vodeće u ukupnom broju, te zemlje jedine u Europi bilježe pad broja igrača. Tako se prije deset godina udaranjem loptice na pitoresknim terenima u UK-u i Irskoj bavilo 1,39 milijuna ljudi. Preciznije, radi se o ljudima koji imaju tzv. dozvolu igranja, što je prvi korak nakon što se prođe škola golfa, a dozvolu da ste sposobni biti na terenu pritom ne uništivši travu izdaje profesionalni trener koji je igrača obučio. Ostale zemlje prema FT-jevoj analizi u razdoblju od deset godina bilježile su značajan rast broja igrača. Najdrastičniji primjer je Nizozemska gdje je od 2000. do 2010. godine broj igrača narastao sa 140.000 na 344.000. I u Španjolskoj gdje je broj igrača više nego udvostručio. Broj igrača gotovo su udvostručile Norveška (sa 65.000 na 125.000) i Austrija (sa 54.000 na 104.000), a znatan rast imali su i Danci (sa 91.000 na 152.000).

Klima nebitna
A gdje je tu Hrvatska? Razumno gledajući, ako se u hladnoj Norveškoj i Švedskoj masovno igra golf za očekivati bi bilo da zemlja koja ima klimu poput naše također ima procvat u tom području. Krivo. Naime, golfom se u Hrvatskoj bavi oko 1000 ljudi. Službeno u našoj zemlji ima oko 40 golf klubova, ali znakove neke stvarne aktivnosti pokazuje njih manje od 20. No, i da žele Hrvati imaju vrlo limitiran broj terena gdje se stvarno može igrati golf. Naime, na samo tri terena u Hrvatskoj- igralište u zagrebačkom Blatu, Kempinski u Savudriji te Dolina kardinala kraj Ozlja-može se odigrati runda golfa na 18 polja.

Idite u Sloveniju
Valja spomenuti i toplice Sveti Martin u Međimurju gdje je izgrađen teren sa devet polja i grijanim greenovima. Postoji još i nekoliko vježbališta i to je manje-više to. Razlozi za nepostojanje većeg broja terena su dobro poznati: sporost i neviđena tromost državne i lokalne administracije prvenstveni su uzrok zastoja. Dobar primjer za to je istarski projekt Marlera Dražena Ladića, koji već više od deset godina pokušava doći do potrebnih dozvola i ovlaštenja, iako ima nominalnu podršku lokalnh institucija. Kada se svemu tome pridoda i kaos u Hrvatskom golf savezu gdje su dugo vremena vladali ljudi koji su imali najmanje veze sa golfom. Višegodišnja agonija okončana je nakon što je u rujnu HGS prestao biti član Hrvatskog olimpijskog odbora jer više nije ispunjavao uvjete za članstvo. Umjesto njega pridruženi ćlan postala je Hrvatska golf udruga te ostaje za vidjeti da li će za hrvatski golf (barem u organizacijskom pogledu) doći bolji dani. Hrvatima dotle ostaje da idu igrati u tri puta manju Sloveniju gdje ima deset terena, odnosno triput više nego u Hrvatskoj.

Golf na Istoku

Kinezi grade i bez dozvola
Poseban fenomen u svijetu golfa je Japan, država koja ima brojno stanovništvo, ali i malo zemlje. Naime, u Japanu ima gotovo 2500 igrališta i gotovo 30 milijuna igrača. Time su na otprilike jednakoj razini sa SAD-om što se tiče broja igrača (Amerikanci ipak imaju više terena). No, još veći procvat posljednjih 20-ak godina doživjela je Kina. Iako je prvi golf teren u toj zemlji sagrađen tek 1984. godine, do kraja 2009. niknulo je već 600-injak terena diljem zemlje. Tereni se i dalje grade i to unatoč službenoj zabrani od strane vlade. Investitori jednostavno to zaobilaze ne navodeći golf u službenim planovima, a vlasti im gledaju kroz prste.