Puno puta poduzetnici su se s pravom bunili na razna parafiskalna davanja, pa je po inerciji tako završilo i s novim troškom od 1600 kuna za upis u sudski registar. Možda imaju i pravo da je država trebala napraviti aplikaciju koja bi anulirala trošak, ali ovdje ipak nije riječ samo o 1600 kuna.

Bilo bi smiješno da bilo koja tvrtka nema taj novac za jednokratnu isplatu. Ovdje je riječ o doista nužnom iskoraku k transparentnosti vlasništva. Tako puno zazivanom, a tako malo primjenjivanom. Slovenija i Srbija zemlje su u okruženju u kojima se u sudskom registru može vidjeti i vlasnička struktura. Kod nas to nije bilo tako. Osnivači, odgovorne osobe upisane u registar, nisu morali biti vlasnici. Kada ih je više, nije se znalo tko je većinski, s kojim postotkom udjela. Neće se to u potpunosti znati ni s novom regulativom, ali je doista apsurdan početni bojkot većine od 38.000 tvrtki koje trebaju provesti novi upis. Zbog minimalne poslovne transparentnosti i odgovornosti trebali bismo pozdraviti dolazak barem malo svjetla na brojne projektne tvrtke, tvrtke kćeri i tvrtke paravane. Sve ono što je javnost teško provjeravala prateći sudski registar na internetu. Usto bi svaka od tvrtki znala tko su vlasnici onih koji se nude kao partneri ili dobavljači. A taj novi korak u transparentnosti je neusporedivo značajniji od troška od 1600 kuna.