EN DE

Kako u svijetu raste iznos školarina, tako raste i štedljivost

Autor: The New York Times
03. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —

U mnogim zemljama sveučilišna školarina i povezane pristojbe već godinama rastu, a gospodarska kriza kao da osigurava da taj trend ustraje ili se čak i pogorša.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Stručnjaci predviđaju da će se studenti i njihove obitelji morati naviknuti na malo teže breme. No kažu i da će to možda natjerati sveučilišta da posluju učinkovitije i štedljivije jer će platiše postati pametnije i svjesnije troška. Margaret Spellings, viša savjetnica u tvrtki za globalno upravljanje i savjetovanje Boston Consulting Group te bivša ministrica obrazovanja za vrijeme predsjednikovanja Georgea W. Busha, krivi vladu zbog propusta da zatraži veću vrijednost u odnosu na uloženi novac, kao i elitizam koji smatra ukorijenjenim u akademskom sustavu. “Dostupnost je postala jedan od glavnih problema diljem svijeta”, nastavlja, “ali sada se prvi put pobuđuje zanimanje za reformu.” Zbog rasta potražnje za mjestom na sveučilištu rastu i troškovi jer vlada želi zadovoljiti potražnju. “Dio problema u većem dijelu svijeta je vrtoglavi porast broja upisanih”, rekao je D. Bruce Johnstone, počasni profesor pedagogije na Državnom sveučilištu u New Yorku u Buffalou. Kaže da su uvjeti osobito akutni u zemljama u razvoju. Naveo je i zapadnjačku sklonost k akademskoj ravnopravnosti. “Dio problema jest u očekivanju prava na sudjelovanje u istraživačkom sveučilištu”, rekao je Johnstone. Napomenuo je da se svima koji u Francuskoj i Njemačkoj završe srednju školu i polože državnu maturu jamči prijam na fakultet. Školarine su u razdoblju od 1997. do 2007. godine na američkim javnim sveučilištima porasle 106 posto na 7171 dolar te 76 posto ili do čak 30.260 dolara na privatnim fakultetima, pokazuju nam podaci Nacionalnog centra za obrazovnu statistiku. U ostatku svijeta školarine su niže premda u odnosu na dohodak mogu biti prilično visoke, što je čest slučaj u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Oko 23 milijuna studenata na kineskim sveučilištima školarinu plaća otprilike 3000 dolara na godinu, kaže Johnstone, a vlada je već najavila da će školarina rasti u skladu s troškovima. Školarine u Indiji su raznolike, nastavlja, ali za prosječno sveučilište obično iznose oko 600 dolara na godinu, dok su za elitne tehnološke ustanove mnogo više. U kineskim i indijskim školama ne nedostaje prijavljenih kandidata, ali u Japanu je situacija potpuno suprotna jer se upisne kvote smanjuju. Japanska vlada je sredinom ovog desetljeća počela smanjivati davanja sveučilištima za indeksni poen ili dva godišnje. Zauzvrat im je dala veću autonomiju prilikom određivanja plaća fakultetskog osoblja i iznosa školarina.

U mnogim zemljama sveučilišna školarina i povezane pristojbe već godinama rastu, a gospodarska kriza kao da osigurava da taj trend ustraje ili se čak i pogorša.

Stručnjaci predviđaju da će se studenti i njihove obitelji morati naviknuti na malo teže breme. No kažu i da će to možda natjerati sveučilišta da posluju učinkovitije i štedljivije jer će platiše postati pametnije i svjesnije troška. Margaret Spellings, viša savjetnica u tvrtki za globalno upravljanje i savjetovanje Boston Consulting Group te bivša ministrica obrazovanja za vrijeme predsjednikovanja Georgea W. Busha, krivi vladu zbog propusta da zatraži veću vrijednost u odnosu na uloženi novac, kao i elitizam koji smatra ukorijenjenim u akademskom sustavu. “Dostupnost je postala jedan od glavnih problema diljem svijeta”, nastavlja, “ali sada se prvi put pobuđuje zanimanje za reformu.” Zbog rasta potražnje za mjestom na sveučilištu rastu i troškovi jer vlada želi zadovoljiti potražnju. “Dio problema u većem dijelu svijeta je vrtoglavi porast broja upisanih”, rekao je D. Bruce Johnstone, počasni profesor pedagogije na Državnom sveučilištu u New Yorku u Buffalou. Kaže da su uvjeti osobito akutni u zemljama u razvoju. Naveo je i zapadnjačku sklonost k akademskoj ravnopravnosti. “Dio problema jest u očekivanju prava na sudjelovanje u istraživačkom sveučilištu”, rekao je Johnstone. Napomenuo je da se svima koji u Francuskoj i Njemačkoj završe srednju školu i polože državnu maturu jamči prijam na fakultet. Školarine su u razdoblju od 1997. do 2007. godine na američkim javnim sveučilištima porasle 106 posto na 7171 dolar te 76 posto ili do čak 30.260 dolara na privatnim fakultetima, pokazuju nam podaci Nacionalnog centra za obrazovnu statistiku. U ostatku svijeta školarine su niže premda u odnosu na dohodak mogu biti prilično visoke, što je čest slučaj u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Oko 23 milijuna studenata na kineskim sveučilištima školarinu plaća otprilike 3000 dolara na godinu, kaže Johnstone, a vlada je već najavila da će školarina rasti u skladu s troškovima. Školarine u Indiji su raznolike, nastavlja, ali za prosječno sveučilište obično iznose oko 600 dolara na godinu, dok su za elitne tehnološke ustanove mnogo više. U kineskim i indijskim školama ne nedostaje prijavljenih kandidata, ali u Japanu je situacija potpuno suprotna jer se upisne kvote smanjuju. Japanska vlada je sredinom ovog desetljeća počela smanjivati davanja sveučilištima za indeksni poen ili dva godišnje. Zauzvrat im je dala veću autonomiju prilikom određivanja plaća fakultetskog osoblja i iznosa školarina.

Prosječna školarina ondje iznosi oko 4500 dolara. U kontinentalnoj Europi školarine su puno niže, primjećuje Johnstone. “Kad europske zemlje uvode školarine, to izaziva političku kontroverzu”, objašnjava. Prije ili poslije uvjeti se pogoršaju i vlade su prisiljene povećati iznos školarina, “a onda se svi dignu na noge”. Službena Europa polako je počela prihvaćati ideju školarine, no uz jednu važnu zadršku. Dennis Abbot, glasnogovornik Europske komisije za obrazovanje, naglašava “jasno vidljiv trend podjele troška” između studenata i država premda je naglasio da bi školarine “trebale imati podršku kroz sustav stipendija i/ili zajmova kako bi se osiguralo da financije ne predstavljaju nepriličnu prepreku sudjelovanju u sustavu visokog obrazovanja”. Više školarine nisu jedini način rješavanja problema manjka novčanih sredstava. Izvješće londonske istraživačke organizacije Centar za europsku reformu iz 2006. potiče europska sveučilišta do postanu konkurentnija i poduzetnija. Autori tog izvješća naglašavaju da su školarine u Europi nužnost, no i predlažu da se fakultet plaća na osnovi zasluga; agresivno lobiranje kod državnih i privatnih financijera, kao što su alumni organizacije, te privlačenje dobročinitelja i sponzora iz poslovnog svijeta. Abbott smatra da prvo treba uvjeriti studente kako trebaju i žele biti na fakultetima da bi se uopće poboljšala cjenovna dostupnost i produktivnost. “Previše mladih odlučuje se na fakultet, pa se ispiše i nikad ne završi studij”, objasnio je. “To je propuštena prilika, kako glede ljudskog potencijala svakoga pojedinog studenta, tako i glede najviše kvalitete za uloženi novac. Trebaju se osigurati bolje savjetodavne usluge i služba vodstva u kombinaciji s većom podrškom, uključujući i financijsku potporu.” Margaret Spellings kaže da očekuje porast “zasebnoga hibridnog obrazovanja temeljenog na tehnologiji” gdje studenti mogu pohađati određene predmete uživo ili preko interneta te katkad birati kolegije. “Potrošači to traže”, objasnila je. “Stvari se počinju mijenjati, naročito zato što su cijene postale tako visoke”, nastavila je Spellings. “Ljudi počinju postavljati prava pitanja koja bi se prije samo pet godina smatrala herezom. Sveučilišta su se nauživala svoga povlaštenog statusa i sada se počinju mijenjati, a ta promjena događa se diljem svijeta.”

Conrad De Aenlle

Autor: The New York Times
03. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close