Samoubojstva i depresija nisu samo ljudske drame. Oni također imaju i ekonomske posljedice, koje je Japan po prvi puta pokušao procijeniti. Njihova vlada je izračunala da je 32.845 počinjenih samoubojstava u 2009. godini državu “koštalo” 1900 milijardi jena (17.8 milijardi eura) u smislu pomanjkanja potrošnje i državnih prihoda, piše Le Monde. Prema brojkama koje je objavio ministar zdravstva Akira Nagatsuma, ovaj gubitak doseže preko 25 milijardi eura ukoliko se pridodaju i troškovi proizašli iz bolovanja i medicinski troškovi zbog depresija.

Britanci uspješno rješavaju problem
Ovo japansko istraživanje inspirirano je sličnim provedenim u Velikoj Britaniji 1998. godine, a koje je završeno alarmantnom konstatacijom: britanska ekonomija izgubila je 43.2 milijarde eura na problemima povezanim s depresijom. Zaključak je naveo vlasti da olakšaju pristup uslugama psihoterapije, a ta se inicijativa pokazala uspješnom budući da je broj samoubojstava na 100.000 stanovnika spušten s 9.2 na 7.8 deset godina kasnije.Hoće li istraživanje provedeno u Japanu, koji ima skoro 26 samoubojstava na 100 000 stanovnika, imati sličan učinak? Teško je reći, iako je čak i premijer Naoto Kan procijenio kako bi borba sa stopom suicida “mogla pomoći stvoriti društvo s manje patnje”. Sve do danas, nekoliko inicijativa poduzetih kako bi se bolje detektirala depresija i smanjio broj suicida nije postiglo željeni učinak. Godine 2000., vlada se obvezala smanjiti broj suicida do 2010. za 20% kroz borbu protiv nezaposlenosti i osiguranje boljeg praćenja stanja radnika u tvrtkama. Telefonska usluga nazvana “Inochi no denwa” (“telefon života”) pokrenuta je 2001. No, uvijek je bilo teškoća u prikupljanju dovoljno sredstava za njeno normalno funkcioniranje, a svega 300 volontera koji su radili na telefonima morali su izaći na kraj s čak 27000 poziva dnevno. Godine 2009. vlada je obećala dodatnu pomoć u iznosu od 148 milijuna eura za mjere prevencije suicida, a postavljen je i novi cilj: do 2016. smanjiti broj samoubojstava na 23000 godišnje. Što neće biti lako, budući da je on u posljednjih dvanaest godina uvijek premašivao 30000.

Profesionalna bolest
Problem je i zbog imidža suicida u japanskom javnom mnijenju. Oduzeti si život ne podliježe moralnim ili religijskim zabranama. Taj čin također može imati uporište u naslijeđenoj tradiciji samuraja koja se očuvala u tradicionalnim krugovima. Općenito gledano, Japan pati od velikog problema (ne)pristupačnosti psihoterapija. Ako ju ne pokrije socijalno osiguranje, terapija stoji barem 75 eura po satu. Ovo je svakako preskupo za veliki broj osoba u depresiji, koje su uglavnom u fazi profesionalnog neuspjeha i ekonomskom okruženju koje se pogoršava posljednjih gotovo dvadeset godina. U isto je vrijeme, 2008. godine, Svjetska zdravstvena organizacija posebno upozorila na problem organizacije pružanja adekvatne psihijatrijske skrbi na japanskom arhipelagu. Trošak za japansko gospodarstvo, unatoč određenim pomacima, mogao bi i dalje rasti. Kao dokaz da navedene mjere još ne funkcioniraju na željeni način, navest ćemo da je 269 slučaja suicida nakon depresije na poslu i službeno prepoznato kao profesionalna bolest 2008. godine.