Na posredan, ali ipak dovoljno jasan način grčka je Vlada pokazala Vladi premijerke Jadranke Kosor što treba učiniti kada preuzmeš odgovornost za vođenje države. Pomalo nezapaženo u domaćim je medijima popraćena vijest kako je grčki premijer George Papandreu osobno zamolio bivšeg talijanskog ministra financija i guvernera Banke Italije Tommasa Padou-Schioppu da ga savjetuje oko upravljanja golemim grčkim dugom od 300 milijardi eura.

Talijan, inače jedan od pokretača zajedničke europske valute, pristao je savjetovati besplatno. Neki tumače da je to stoga jer je Padoa-Schioppa uvjereni eurofil, pa mu je euro toliko prirastao srcu da je spreman i besplatno pomoći samo da se eurozona stabilizira. Koji god motivi vodili Schioppu, u ovoj je priči možda važniji Papandreu. Izdanak loze koja desetljećima, naravno uz prekide, vlada Grčkom pokazao je da je spreman učiniti sve da svoju zemlju izvuče iz devetog kruga dužničkog pakla. I Grčka, na krilima stvarno nepopularnih poteza, polako izlazi iz gliba.Malo zapadnije na Balkanu stvari su i dalje nepromijenjene. Hrvatska nije toliko zadužena, ali nije ni daleko od reprize grčkog sloma. No, premijerka Kosor ne povlači odgovorne poteze dostojne državnika, poput Papandreua, već radi isto što i sve političke garniture unazad 20 godina – igra se države. Vlast se i dalje shvaća kao cilj sam po sebi, a državni proračun kao beskrajna vreća iz koje se četiri godine zahvaća kako bi se gradila (plaćala) biračka baza za sljedeće izbore. Ustvari, Hrvati su još prije Grka uzeli savjetnika za financije. Samo što on ne dolazi iz uglednih krugova, nego kao iz Letećeg cirkusa Montya Pythona.