Danas ste vjerojatno jako sretni zbog ministra financija Ivana Šukera. Tko ne bi bio kad pročita izjavu: “Od sada više nećemo preferirati zaduženja, već neke druge oblike pribavljanja financijskih sredstava koji nisu kredit.”

Sreća je tim veća kad nakon jedne takve izjave slijedi još bolja “ako se novac posuđuje bez plana povrata sredstava, onda se srlja u propast”. Trljate oči, ali zlatnom nizu ne nazire se kraj: “Ne oslanjamo se primarno na nova sredstva, već restrukturiramo svoje poslovanje tako da u odnosu prihoda i rashoda dođe do prevage prihoda. I to ćemo riješiti.” Odlučno, jednostavno i obećavajuće. Priznajte, znali ste da Šuker to ima u sebi, morao je imati, kad vas tvrdo prizemlji spoznaja da te riječi nije izgovorio uvaženi ministar, već samozatajni predsjednik Uprave Optima telekoma Matija Martić. Između Optima telekoma i države mnogo je sličnosti. Oboje su zaduženi do grla, oboje ne planiraju dalje otpuštati i oboje imaju vrlo usko područje u kojem moraju biti maksimalno efikasni da bi ostvarili uspjeh. No za razliku od države, Optima telekom ima i vlasnika i vodstvo koje razumije posljedice lošega gospodarenja. Država pak ima bijesne građane i poduzetnike koji trpe teret krize i komotno vodstvo koje posuđuje 13,4 milijarde kuna kad mu na naplatu dolazi 8,6 milijardi kamata. Vodstvo je to koje ne reže ništa, koje ne provodi bitne reforme i koje nema ideju u kojem bi se smjeru trebalo ići. Optima je naspram toga već lani krenula u restrukturiranje, optimizirala broj radnika, započela smanjivanje drugih operativnih troškova pa sad ispituje kako rasti kroz inovacije u ponudi. Vlada pak još traga za adekvatnim primjerima kako izaći iz krize. Domaće je primjere očito zaobišla.