Iako je na zadnjem summitu lidera G20 postignut prividni konsenzus oko načina izlaska iz krize, ostaje dojam kako će države i dalje provoditi politike koje im najviše odgovaraju. Razvijena gospodarstva pristala su odrediti ciljeve za rezanje proračunskih deficita za 50 posto do 2013. godine i stabilizaciju razine javnog duga u BDP-u do 2016. godine. Dogovoreno je i da će se poduzeti “usklađene akcije” za održavanje tempa ekonomskog oporavka. No, jasno je kako su razlike između Europe i Amerike o pravcu održivog globalnog izlaska iz krize dijametralno suprotne, a po nekima i nepomirljive. Europa, poučena “grčkom dramom”, koja se zamalo prelila i u Italiju, Portugal i Španjolsku, ne odustaje od filozofije “stezanja remena” i proračunske štednje na svakom koraku. Ako zemlje članice eurozone ne počnu manje trošiti ono što još nisu ni zaradile, slabljenje eura možda neće dovesti do raspada Europske unije, ali bi ta zajednička valuta mogla izgubiti dobar dio svog značaja u globalnim okvirima.

Strah od novog potonuća
A to Njemačka i Francuska, “motori” europskih integracija, nikako ne žele, dijelom i zbog svojih ekonomskih interesa i straha od novog potonuća burzi u Frankfurtu i Parizu. Njemačka je vlada, podsjetimo, početkom lipnja donijela okvirni plan za proračun sljedeće godine i financijski plan do 2014. godine. Do kraja te godine vlada u Berlinu namjerava uštedjeti ukupno 60 milijardi eura, a njemačke građane čeka i povećanje poreznog opterećenja.Njemačka nije jedina država eurozone koja je odlučila stabilizirati javne financije. Putem rezanja proračunskih troškova krenula je i Francuska koja do 2013. namjerava smanjiti deficit sa sadašnjih osam na tri posto. Francuski plan štednje vrijedan stotinu milijardi eura uključuje i smanjenje javnih troškova i plan podizanja dobne granice za umirovljenje na 62 godine sa sadašnjih 60. Uz uštedu u španjolskom proračunu od 15 milijardi eura u sljedećih godinu dana, manjak talijanskog proračuna u sljedeće bi se dvije godine trebao smanjiti za 24 milijarde eura i tako dosegnuti maastriške kriterije.Velikih problema s proračunom imaju i na Otoku zbog čega je upitan i daljnji britanski prvorazredni kreditni rejting. Nova britanska vlada objavila je novi model britanske ekonomije temeljen na štednji i investicijama. Vlada britanskog premijera Davida Camerona odlučila je smanjiti u sljedeće četiri godine porez na dobit tvrtkama sa 28 na 24 posto.

Novi britanski model
No, od siječnja 2011. u sklopu britanskog plana štednje skočit će stopa poreza na dodanu vrijednost, i to sa 17,5 na 20 posto, uvodi se porez na banke koji bi trebao godišnje donijeti dvije milijarde funta, skresane su socijalne naknade i zamrznute plaće u javnom sektoru veće od 21.000 funta.S druge strane, SAD, Japan i Argentina i dalje vjeruju u fiskalno poticanje ekonomije, pa zagovaraju potpuno drugačiji model – daljnje poticanje osobne potrošnje kako se ne bi ugrozio još uvijek krhki izlazak iz recesije. Američki deficit proračuna od izbijanja krize prije dvije godine probija sve rekorde, a u proračunu za ovu godinu Bijela kuća je predvidjela manjak od 1,5 bilijuna dolara. Tome valja pridodati da će javni dug uskoro dosegnuti 100 posto BDP-a. Japanski javni dug ove će godine dosegnuti čak 200 posto BDP-a, a Japanu prijeti i snižavanje kreditnog rejtinga što bi dodatno poskupilo zaduživanje kojim se financira oporavak od recesije. Zdeslav Šantić smatra da je istina između “europskog” i “američkog” modela negdje između. “Razumijem američku nervozu jer je činjenica da je oporavak vrlo krhak. No, za eurozonu zbog pritiska investitora i nema mnogo prostora za provođenje drugačije politike osim štednje”, rekao je Šantić. Luka Brkić, profesor međunarodnih ekonomskih odnosa na Fakultetu političkih znanosti, smatra da je stara dvojba kako izaći iz recesije ako štedite. “Fiskalni deficit proizlazi iz deficita trgovačkog računa. To ne isključuje štednju, ali se time ne rješava problem. Sama štednja nije dobro rješenje jer je genski kod krize malo drugačiji”, smatra Brkić.

A što je s Hrvatskom?

‘Njemačka potrošnja nam je važna’
Moguće usporavanje osobne potražnje u Njemačkoj svakako će se odraziti i na hrvatsku ekonomiju, smatra Luka Brkić sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti. “Njemačka je ipak naš najznačajniji vanjskotrgovinski partner”, kazao je Brkić.

Nemamo što ponuditi za izvoz
Brkić upozorava i na jedan apsurd hrvatske ekonomije. “Naš je problem utoliko složeniji jer kada naše okruženje počne izlaziti iz recesije, to se neće odraziti na nas jer za izvoz jednostavno nemamo što za ponuditi”, istaknuo je Brkić.