Kako se utakmice na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi zahuktavaju, moglo bi biti korisno znati koliko je odluka utakmice jedanaestercima uznemirujuća za nogometaše.

Razmislite o sljedećim statističkim podacima koje su nedavno objavili norveški istraživači: izvođači jedanaesteraca uspješni su u 92 posto slučajeva kad je rezultat izjednačen, a pogodak osigurava pobjedu njihovoj momčadi. Ali kada trebaju zabiti gol za izjednačenje, to jest kad promašaj znači poraz, stopa uspješnosti pada na 60 posto. “Za mene je ovo ključan pronalazak svih naših istraživanja”, kaže Geir Jordet, profesor pri norveškom Fakultetu sporta u Oslu, koji je detaljno analizirao izvođenje jedanaesteraca. Jordet je također otkrio da postoci opadaju sa svakim sljedećim izvođenjem – prvi strijelac uspješan je u 88,6 posto slučajeva, drugi u 81,7 posto, treći u 79,2 i tako dalje. “To tako jasno demonstrira moć psihologije.” U posljednjih sedam svjetskih prvenstava deset od četrnaest ekipa koje su se našle u završnici morale su pobijediti izvođenjem jedanaesteraca. Kako kaže Jordet: “Ne bih se otputio na ovo Svjetsko prvenstvo u pokušaju da osvojim titulu prvaka bez pripreme za jedanaesterce.” Teoretski, profesionalnom nogometašu kazneni udarci predstavljaju relativno jednostavan zadatak: jedan na jedan protiv golmana s udaljenosti od 11 metara, i to prema vlastitom ritmu. Pa ipak, izvođenje odlučujućih jedanaesteraca postalo je zbunjujući kamen spoticanja. Zašto onda igrači toliko često pogriješe? Zajednička crta najraznolikijih istraživanja otkriva poznat uzorak: pritisak stvara osjećaj tjeskobe koja zatim negativno utječe na izvedbu. Sve veći broj znanstvenika proučava kaznene udarce u pokušaju da otkrije što to točno pođe ukrivo kad igrač samog sebe uništi na licu mjesta. Najnovije studije naglašavaju važnost vizualne pozornosti i kontrole pogleda.

Vizualna pozornost, odnosno mogućnost fokusiranja na određen predmet u golemoj količini osjetilnih podataka, dobro je istražena u zadacima s ciljem, poput pucanja na koš, bacanja pikado strelica ili upućivanja udaraca u golfu. Srž istraživanja je jednostavna: bilo da bacate ili udarate loptu, istrenirajte oko da se usmjerava onamo kamo vi želite. U članku objavljenom ove godine u časopisu “Znanost ljudskog pokreta” amsterdamski istraživači prikazali su ovaj koncept u nogometu, koristeći infracrvene kamere koje prate pokrete oka, a koje su bile postavljene na glave testiranih subjekata. Doznali su da su se igrači kojima je sugerirano da pucaju što dalje od golmana, a ne da pucaju što točnije ili u slobodan prostor, kraće koncentrirali na metu te u konačnici postigli manje golova. Dakle, čini se da bi izvođači jedanaesteraca na Svjetskom prvenstvu mogli i te kako profitirati ako svjesno zanemare nazočnost golmana. U posljednjih šest godina Jordet i njegovi suradnici pregledali su snimke svih jedanaesteraca sa svih svjetskih i europskih prvenstava te kupova Amerike – tri najveća međunarodna natjecanja u ovom sportu – od 1978. godine. Detaljno su analizirali više od 400 kaznenih udaraca i odredili više od 120 varijabli pojedinih udaraca, od govora tijela igrača do vremenskih intervala u razdoblju koje prethodi udarcu. Jedan od Jordetovih zaključaka tiče se ne pripreme za udarac, već onoga što se događa nakon udarca. Igrač koji naglašeno proslavlja zgoditak povećava šansu da će i njegovi suigrači biti uspješni te također povećava vjerojatnost da će suparnički igrač koji izvodi udarac nakon njega promašiti.

Andrew Keh