Godine 1624., Sir Francis Bacon u svom djelu “Nova Atlantida” predvido je vrijeme kada će fantastična tehnologija s moćnim brodovima i letećim strojevima pridonositi savršenom ljudskom društvu.

Nekoliko stoljeća kasnije, 1818. godine, Mary Shelly objavila je djelo “Frankestein”, prototip upozorenja iz osvita industrijskog doba na sve ono što se može dogoditi kada znanost bjesomučno podivlja.Različite vizije tehnologije stoljećima su se natjecale za popularnost, ali u posljednje vrijeme izgleda da je vizija Mary Shelly ipak nadmašila onu Francisa Bacona. U usporedbi s katastrofama izazvanim tehnologijom koja se otela kontroli – bilo da se radi o složenim trgovinskim računalnim shemama na Wall Streetu ili o pukotinama u dubokim vodama meksičkog zaljeva doktor Frankestein djeluje nevino. Pišući za The Times Timoty Egan usporedio je bespomoćnost koju ljudi osjećaju promatrajući ulje kako curi iz mora s filmom “Apollo 13 ”. Kronika o skoro katastrofalnom letu na Mjesec 1970. pokazala je kako ekipa astronauta i znanstvenika pronalazi kreativno rješenje za mučne probleme koji su ugrozili opstanak na Zemlji.“Prilikom stvarnog leta, baš kao na filmu”, Egan je napisao, “naši momci prema dogovoru su privezali kapsule za spašavanje za svoj lunarni modul i potom iskoristili ono malo snage što im je preostalo za precizan potez koji im je bio potreban da dovede njihovu sićušnu letjelicu kući”.Promatrajući katastrofu u zaljevu, dodao je, “pitao sam se što se dogodilo sa američkom genijalnošću”.Međutim, vjera u tehnologiju pridonijela je nesreći u zaljevu. Kao što je Elizabeth Rosenthal napisala u The Timesu, svemoćan stav naftne industrije doveo je do vjerovanja da tehnologija može riješiti svaki problem, pa čak i ispumpavanje nafte na kilometarskim dubinama u oceanu. Neki znanstvenici strahuju da bi tehnologija mogla dovesti do još mračnije i dijaboličnije budućnosti. Oni predviđaju da će inteligentni strojevi ili u potpunosti porobiti čovječanstvo ili će nas odvući u katastrofalan rat.Ostali znanstvenici raspravljaju o “postljudskoj eri”.

To zvuči prilično zastrašujuće. Ali pazite, oni su optimisti, u grandioznoj tradiciji Francisa Bacona.Kao što je Ashlee Vance napisala u The Timesu, napredni mislioci u Silikonskoj dolini pripremaju se za singularnost, trenutak kad će strojevi postati svjesni i ljudi će se se stopiti s njima što predstavlja tehnološku utopiju.“Ljudska stvorenja i strojevi”, napisao je Wrote o singularnosti, “tako će bez napora i elegantno nadigrati to jadno zdravlje, patnje starosti, pa čak će i sama smrt biti stvar prošlosti”.Za 1000 godina u budućnosti? Pokušajte za nekoliko desetljeća. Pristaše te teorije, uključujući izumitelja i vizionara Raymonda Kurzweila, Sergeya Brina i Larry Pagea sa Googlea, vjeruju da će se inovacije u ovom stoljeću ubrzati do te točke da će život kakav poznajemo, sa svim svojim tegobama, izazovima i strašnim izlijevima nafte, potpuno izblijedjeti.Ali ipak, kad god tehno utopisti sanjaju, duh Mary Shelly nikada nije daleko. Kao što je Vance napisao, ostali stručnjaci prikazuju singularnost kao budućnost u kojoj “se ljudi razdvajaju u dvije vrste: Havi, oni superiorne inteligencije koji će živjeti stotinama godina i HaviNoti koje progone i sputavaju njihovi zastarijeli tjelesni oblici i vjerovanja”. Ili, poput Andrewa Orlowskog, britanskog novinara koji piše o tehnologiji, rekao je Vance: “Singularnost nije veličanstvena vizija društva kakvu je Lenjin imao ili koju je Milton Friedman mogao imati. Ovdje se radi o bogatim ljudima koji grade čamac za spašavanje i napuštaju brod”.

Kevin Delaney