U prvom iz niza članaka o energiji i sustavu grijanja u Europi došli smo do zaključka da zagrijavanje naših domova i opskrba toplom vodom proizvodi gotovo jednu četvrtinu ukupne europske emisije stakleničkih plinova. Također smo otkrili da tradicionalne zgrade izgrađene prije 1985., u usporedbi s dobro izoliranim domovima izgrađenima prema građevinskim standardima uštede energije, često trebaju čak tri puta više energije da bi se zagrijale (što znači i tri puta veći iznos računa za struju!). U ovom članku ispitat ćemo tehnologije grijanja i moguća rješenja koja kombiniraju više tipova opreme za energiju i grijanje.

Kako se Europa grije?
Oko 20% svih sustava za grijanje napaja se naftom. Nafta za grijanje je obično dizel, a tu i tamo, kao u Velikoj Britaniji i Irskoj, koristi se kerozin. U drugom dijelu članka vratit ćemo se na važna rješenja koja “bezmrežna” goriva nude kućanstvima i vladama, to jest prednostima činjenice da ona ne zahtijevaju cjevovode i dalekovodnu strujnu mrežu. Primarna energija, uz dodatak energije sadržane u gorivu ili struji, uključuje i energiju potrebnu za generaciju, transport i distribuciju izvora energije (koji mogu biti obnovljivi i/ili konvencionalni). Postoje četiri glavna načina za smanjenje korištenja primarne energije u građevinama i sustavima za grijanje: a) tehnike koje smanjuju gubitak energije (termalna izolacija, ventilacija); b) porast uporabe vrlo učinkovitih sustava za grijanje i regulacije uz integraciju obnovljive energije (na primjer solarne termalne); c) integracija hibridnih mješavina obnovljivih i fosilnih tekućih goriva poput biogoriva za grijanje pomiješanog s konvencionalnim gorivom za grijanje (također poznati pod nazivom “biolikvidi” iz Direktive o obnovljivim izvorima energije iz 2009.); d) poboljšanje učinkovitosti primarne energije preko struje stvorene kogeneracijom/kombinacijom grijanja i struje (CHP) te obnovljivom energijom (na primjer, PV solarne ploče). Ova četiri područja važna su jer omogućuju tržištu grijanja, i građevinskom sektoru u cjelini, da postigne spomenute ciljeve ekološke i energetske politike Europske unije. Također je važno imati na umu takozvano pitanje prekomjernih stanara prilikom formuliranja stavova i inicijativa navedenih promjena. Drugim riječima, korisnost i ekonomičnost građevina kao i sustava za grijanje prilikom iznajmljivanja često je različita sa stajališta stanara (korisnika) i vlasnika.

Nova radna mjesta
Ekonomske inicijative kao i mjere istraživanja i razvoja koje će pomoći primjeni raspravljene vizije sastoje se od sljedećih dijelova: nastavka obnove postojećih uređaja za grijanje na naftu kombiniranjem tradicionalnih bojlera na naftu s termalnom solarnom opremom, daljnjeg razvoja mješavine goriva, na primjer kroz rast udjela održivih biosastojaka u gorivu za grijanje, poboljšanja optimalne uporabe kombinacije hibridinih sustava za grijanje baziranih na nafti uz veće korištenje obnovljivih izvora poput drva i obnovljive struje. Podrške sektora za istraživanje i razvoj industrijskih uređaja za grijanje kako bi se još više povećala učinkovitost poboljšanja sustava za grijanje preko novih tehnologija kao što su toplinske pumpe na naftu ili mikrosustavi CHP, sve unutar ekonomskog okvira Europske unije i pojedinih članica. U studiji Europske komisije pod nazivom “Poslovi i RES” iz 2005. procijenjeno je da se u svim sektorima čak 1,4 milijuna radnih mjesta izravno veže uz obnovljivu energiju te da bi ta brojka do 2020. mogla narasti do otprilike 2,3 milijuna.

Michael Bennet, autor je izvršni direktor Eurofuela, Europske udruge za naftu i grijanje smještene u Bruxellesu. Izražena stajališta stav su autora

*Realizaciji članka pridonijela je HUP – Udruga trgovaca naftom i naftnim derivatima