Viktor Gotovac, predavač na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, smatra da najavljene Vladine izmjene Zakona o radu sadržajno odgovaraju Hrvatskoj udruzi poslodavca. Intervencijom bi se, kaže, ograničila produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru nakon isteka roka na koji je kolektivni ugovor sklopljen i omogućilo otkazivanje svih kolektivnih ugovora, bez obzira na razdoblje na koje su sklopljeni.

Zašto je podrška HUP-a ambivalentna? Poslodavci poručuju da je riječ o zadiranju u ugovorena kolektivna prava u javnom sektoru i to pravdaju činjenicom da je Hrvatska iznimka po najvećim pravima iz kolektivnih ugovora?
Ako bi bile izglasane izmjene i dopune HUP prvi put dobiva jedan akt radnog zakonodavstva koji bezuvjetno interesno koincidira s njihovim probicima. To je mnogo veći uspjeh nego što ga je HUP dosada polučio u interesnom usuglašavanju prijedloga normativnog uređenja radnih odnosa. HUP nije uspijevao 2009., a ni 2001. i 2003., u bitnijoj mjeri utjecati na sadržaj zakonodavnog uređenja na način da ga fleksibilizira. Stoga je intervencija u ZOR-u koja je sada u saborskoj proceduri za poslodavce u privatnom sektoru sadržajno normativni dobitak. On im omogućava da okončaju svoju obvezanost kolektivnim uređenjem radnih odnosa tamo gdje im to više nije prihvatljivo, bilo otkazom bilo ograničenjem produžene primjene pravnih pravila. Istovremeno, HUP je kao interesna udruga radnog prava svjestan da se pri tome radi o obliku intervencije državne vlasti koja bi ubuduće mogla biti usmjerena i protiv njihovih ciljeva i u tom pogledu sužava područje djelovanja interesnih udruga uopće, dakle i njih samih. Zato se i u tom pogledu HUP u proceduralnom smislu na neki način ograđuje od interveniranja državne vlasti u bipartitan odnos u javnom sektoru, u kojem se nota bene i ne pojavljuje na strani poslodavaca.

Je li u pravu profesor Marinko Učur koji kritizira Vladu što zanemaruje pravna pitanja koja otvara najavljeni članak 263. o mogućnosti otkaza ugovora na određeno vrijeme u kojem stranke nisu predvidjele otkazni rok i koji upozorava na moguće tužbe? On kaže se time krši Konvencija o primjeni načela prava na organiziranje i sindikalno pregovaranje?
Takav stav sadržava dalekosežne ocjene, a ja pak smatram kako je sada teško tako apstraktno projicirati ishod izmjena ZOR-a. To ne znači da nije moguć ishod prema kojem bi Ustavni sud upravo na taj način ocijenio ove izmjene i dopune ili da bi se prema njemu politički negativno odredila Međunarodna organizacija rada. No, ako je zamisliva situacija da bi i do sada ZOR uređenjem omogućavao otkazivanje svih kolektivnih ugovora, kao što to sada izrijekom omogućava za sve one kolektivne ugovore koji su sklopljeni na neodređeno vrijeme, tada to upućuje da se tu radi o kvantitativnoj, ne i kvalitativnoj razlici, stvari zakonodavne prosudbe koja prema određenoj situaciji može zauzeti ovaj ili onaj stav. Utoliko činjenica da zakonodavac takav stav zauzima sada kada su neki kolektivni ugovori na snazi predstavlja samo različitost u vremenskoj dimenziji, ne nužno i suštinsku razliku, iz koje bi proizlazila neustavnost ili protivnost konvencijama Međunarodne organizacije rada. Osobno ne smatram da je najavljena intervencija u svojoj biti usmjerena na narušavanje slobode udruživanja i negiranje ishoda kolektivnog pregovaranja. Naime, ona sama ne uspostavlja izravnu negaciju kolektivnih ugovora, ona ih ne derogira, već tek na posredan način to može proizvesti uvođenjem mogućnosti otkaza kolektivnih ugovora kojom i sindikati, a ne samo poslodavci, mogu izravno djelovati na postojanje tih ugovora.

Koliki je rizik od potraživanja naknade štete zbog zakonskog zadiranja u ugovorena kolektivna prava za Vladu kao poslodavca kroz promjene režima otkaza?
Ne vjerujem da će se to pojaviti kao pravno pitanje. Pretpostavljam da će se pravna bitka, ako navedeni prijedlog bude usvojen, voditi pred Ustavnim sudom koji bi navedeno djelovanje mogao iznaći suprotnim Ustavu ili međunarodnom ugovoru kojega je Hrvatska strankom, pa dovesti do toga da se uređenje ZOR-a vrati u prethodno stanje. A kada bi Ustavni sud o tome i odlučivao, to ne bilo u skorije vrijeme, te bi u međuvremenu i Vlada, kada postigne svoj cilj, to mogla preduhitriti, primjerice ponovnim djelovanjem na zakonsko uređenje.

Što bi radnici uspješnije utužili: ukidanje produžene primjene ili omogućavanje otkaza kolektivnog ugovora?
Pristup prema kojem bi radnici uopće ulazili u sudske sporove bio bi prilično riskantan i troškovno skup jer bi se radilo o velikom broju neizvjesnih slučajeva. Vjerojatnijim mi se čini scenarij prema kojem bi sindikati eventualno pustili nekoliko sudskih “pilota” pred općinskim sudovima, a usmjerili se prema preispitivanju ustavnosti promjena ZOR-a i djelovanjem prema Međunarodnoj organizaciji rada.

Slijedi li razdoblje sječe prava ugovorenih kolektivnim ugovorima i u privatnom sektoru?
Ne vjerujem u to. Ono što je upisano u te kolektivne ugovore poslodavci u privatnom sektoru ugovarali su uvijek svjesni mogućnosti ekonomskog nazadovanja. I sindikati u gospodarstvu pokazivali su spremnost djelovati u svrhu održavanja proizvodnje i zaposlenosti, ako je postojala realna mogućnost za to. Stoga je sve ono što je bilo preprekom u gospodarstvu već u najvećoj mjeri sporazumno racionalizirano ili su kolektivni ugovori otkazani. Privatni interesi u gospodarstvu mnogo su dinamičniji i racionalnije se izražavaju nego u državnom i javnom sektoru gdje je veća razina pasivizacije i politizacije pa i država, kao poslodavac, kaska u iznalaženju rješenja.

HUP u tome ne vidi problem jer navodno postoji mali broj kolektivnih ugovora, granskih ili na razini kompanija.
To je dosta ciničan stav. Točno je da u gospodarstvu, u kojem su poslodavci predstavljeni kroz HUP, postoji niska razina pokrivenosti granskim i poslodavačkim kolektivnim ugovorima pa nema velike opasnosti da bi bio otkazan velik broj kolektivnih ugovora. Ali, kao što ta mala pokrivenost općenito nije dobra, tako se i daljnje smanjivanje toga broja, bez obzira koliko on malen bio, ne može smatrati pozitivnim.

Čija je perspektiva u području kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora dugoročno gledajući bolja: sindikata i poslodavaca u privatnom ili javnom sektoru?
U državnom i javnom sektoru radnici će uvijek biti zaštićeniji, njihova prava manje kršena i stabilnija, a zaposlenost dugoročnija. U privatnom sektoru će dinamizam, racionalnost i praktičnost diktirati višu razinu prava radnika, iako će ta prava biti češće kršena, ograničavana i otkazivana. Treba se nadati da će se u kolektivno uređenje radnih odnosa na razini države i javnih službi uvesti više racionalnog i realnog promatranja, veća razina obostranog razumijevanja i odgovornosti što mora započeti smanjivanjem utjecaja politike i manjom razinom demagogije na obje strane. Istovremeno u gospodarstvu međusobno uvažavanje i obostranost interesa treba dovesti do toga da se gospodarski razvitak utemelji na uvažavanju sindikata i poslodavaca, na zajedničkoj strategiji djelovanja i manjoj razini sukobljavanja, interesnog i pravnog, na području radnih odnosa. To znači da će se trebati dodatno i snažnije promovirati institut granskog kolektivnog pregovaranja te onog kod pojedinih poslodavaca.

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Izmjene ne dotiču državne službe

Kakav je položaj javnih službi kojima temeljni kolektivni ugovor istječe sredinom ljeta?
Neka prava uređena u njemu ugrađena su i u granske kolektivne ugovore nekih javnih službi, primjerice srednjeg školstva. Za prestanak tih ugovorenih prava bilo bi potrebno otkazati kolektivne ugovore kako bi se u javnim službama postigao ujednačen opći učinak. To prema nekim kolektivnim ugovorima nije moguće. Stoga bi i u javnim službama za ovakav ishod bilo nužno djelovati na zakonodavstvo u dijelu koji se tiče otkaza. Na prava, pak, državnih službenika iz kolektivnih ugovora neće djelovati izmjene ZOR-a jer u državnoj službi kolektivni ugovor istječe sredinom 2012. godine, a već predviđa otkazni rok od tri mjeseca