Ishod slovenskog referenduma o arbitražnom sporazumu s Hrvatskom eliminirao je važnu prepreku hrvatskom pregovaračkom procesu s EU, ali službena Ljubljana brzo je posegnula za izvlačenjem starog ‘jokera’ za novo ucjenjivanje blokadom pregovora – Ljubljansku banku.

Diplomatska šuškanja o toj namjeri jučer su dobila i službenu potvrdu iz slovenskog ministarstva vanjskih poslova. U odnosu na neslužbene najave, koje su upućivale da će Ljubljana inzistirati na nastavku sukcesijskih pregovora pod pokroviteljstvom Banke za međunarodna poravnanja (BIS-a), službeni stav je oštriji. “Slovenija će uvjetovati pristanak na zatvaranje još neotvorena poglavlja o tržišnom natjecanju ponovnim radom Ljubljanske banke u Hrvatskoj”, rekao je glasnogovornik tog ministarstva Milan Balažic. Osim toga, zabrana pristupa Novoj ljubljanskoj banci na hrvatsko tržište za Sloveniju je upitna i s aspekta poglavlja o slobodnom kretanju kapitala. “Pitanja tražbina i dugovanja LB-a treba riješiti do kraja pristupnih pregovora i to je jedini način koji može privoljeti Sloveniju da se zatvori poglavlje tržišnog natjecanja”, precizirao je Balažic. Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski kaže kako je potonje za HNB nova informacija, jer da se iz neslužbenih razgovora sa slovenskom stranom spominjala opcija prema kojoj je kao preduvjet rješavanja problema LB-a postavljen hrvatski pristanak da se vrati za pregovarački stol pod pokroviteljstvom BIS-a, koji su sukcesori napustili još prije osam godina zbog nepomirljivih stavova službene Ljubljane i ostalih zemalja sudionica.

“Načelni stav HNB-a o tome je poznat, ako svi ostali sukcesori pristanu, i mi ćemo”, kaže Rohatinski. No, dodaje kako isto vrijedi i za stav o licenciji za NLB: dok se ne nađe rješenje za namirenje obveza prema hrvatskim štedišama, NLB ne može računati na dozvolu HNB-a. Saga o repovima LB-a traje već gotovo dva desetljeća iako se bit problema ne čini baš ‘atomskom fizikom’. Slovenija je nerijetko iznosila kontradiktorne i nekonzistentne kriterije na kojima je počivala i teza da bi se dugovanja LB-a štedišama poništila ako se u obzir uzmu potraživanja od hrvatskih tvrtki. U slučaju dugova se govorilo o iznosima štednje bez kamata ili samo neprenesene štednje, a u slučaju potraživanja uključivalo se kamate koje višestruko uvećavaju ‘originalne’ iznose. Po toj formuli baratalo se sa 172 milijuna eura štednje i čak 404 milijuna eura potraživanja, što se objašnjavalo “velikim zateznim kamatama”. Činjenica je da je dug prema hrvatskim štedišama iznosio – bez kamata – 312 milijuna DEM, a još dvostruko toliko je potraživala RH za isplaćenu prenesenu štednju. Slovenija se u proteklih 20-ak godina pozivala i na to da su hrvatski štediše novac deponirali u poslovnicama LB-a u Hrvatskoj, zanemarujući da je u Zagrebu bila tek Glavna Filijala pravne osobe iz Slovenije. Još 2006. u HNB-u su se očitovali na niz spornih slovenskih teza, što je distribuirano institucijama EU. Jučer su iz Ureda povjerenika Europske komisije za proširenje na upit rekli tek da problem LB-a smatraju bilateralnim pitanjem te preporučuju dvjema stranama da ga tako i nastoje riješiti.