Kad je kineska zemljišna afera prošle godine pobudila građanski neposluh, čak i samoubojstva stanara potjeranih iz domova, kineski su zakonodavci predložili rješenje: zakon koji bi suzbio nekontroliranu gradnju i poštenu kompenzaciju za stanare izbačene iz svojih domova.

Danas u Laoguchengu, prljavom stambenom i poslovnom mravinjaku na krajnjem zapadu Pekinga, predviđenom za ponovnu gradnju, plodovi tih nastojanja više su nego očiti: moćna građevinska tvrtka nastoji razrušiti što više prije nego zakon stupi na snagu. Sedam stotina odvažnih kućevlasnika ne želi ni mrdnuti dok im se pošteno ne isplati ono što novi zakon nalaže. “Sad smo kao u limbu”, kaže jedan od prosvjednika, Hongyan Tian (49), dok šeće polurazrovanim naseljem. “Dok to razdoblje traje, diljem cijele zemlje dolazi do sve više naglih i nasilnih rušenja.” Prosvjedi poput ovih u Laoguchengu natjerali su dužnosnike da razmotre mjere kojima ne bi bilo toliko jednostavno prisvojiti nečije vlasništvo i predati posjed u ruke ulagatelja bez poštene kompenzacije ljudima koji tamo žive i rade. Jednostavna zapljena zemljišta kojem je vlasnik država, ali na kojem živi i radi siromašno stanovništvo, bolna je točka posljednih dvadeset godina. Državni mediji otkrivaju kako je, kao privremeno rješenje, kineska vlada izdala “hitnu mjeru” kojom se od lokalnih vlasti zahtijeva da kazne odgovorne za “grozne događaje” te da do kraja lipnja odrede “prihvatljive” svote za nadoknadu. No pitanje je hoće li ta mjera ili nove zakonske regulative biti dovoljno oštre ili brze da se njima nešto postigne. Stanovnicima Laoguchenga sretan se završetak čini jako dalekim. Pekinške lokalne vlasti planiraju razrušiti 60 lokacija poput ove u Laoguchengu do kraja godine, uglavnom radi gradnje kompleksa nebodera i zelenih pojasa. Plan utječe na sudbine 180.000 stanovnika i uzrokovao je nekoliko gadnih sukoba. Gubitnici u ovoj igri obični su ljudi, istjerani iz svojih domova s niskim naknadama i gotovo nikakvim pravnim rješenjem. Postojeća zemljišna regulativa iz 2001. godine prepuna je zakonskih rupa, a građevinarima daje puno prostora za manipulaciju i zapljenu zemljišta.

Nedovoljno moćni da bi ostali i presiromašni da se odsele, mnogi Kinezi digli su glas u znak prosvjeda. “Šibice”, kako nazivaju kućice koje osamljeno strše na izravnanom zemljištu jer se njihovi vlasnici odbijaju iseliti, vrlo su česta pojava. A česte su i priče o korupciji i drugim vrstama zloupotrebe vlasti. No bijes javnosti tek je u studenome prošle godine potaknuo vladu na reakciju, kad su radnici iz grada Chengdua krenuli sravniti tvornicu odjeće i dom vlasnika tvornice, i zatekli bivšu suprugu vlasnika, Fuzhen Tang, na krovu. Nakon što se Fuzhen Tang polila benzinom i zapalila, njezina je smrt postala državna senzacija. Sredinom travnja u Pekingu je osnovan odbor na čelu sa zamjenikom gradonačelnika radi nadzora rušenja. U dva sela udaljena od Pekinga u kojima je planirana urbanizacija ove godine isprobat će se model podjele dobiti od gradnje sa seljanima. No ne i u Laoguchengu. Prošlo je više od dva mjeseca od 20. ožujka, roka koji su odredile lokalne vlasti i građevinske tvrtke, a 1200 kućevlasnika i dalje čeka povoljnije rješenje, otporni na molbe, prijetnje i huliganske napade. U prosincu prošle godine deseci stanovnika Laoguchenga prosvjedovali su ispred zgrade gradske i regionalne vlasti, zahtijevajući bolje rješenje. U nešto veselijem prosvjedu u noći 20. ožujka palili su vatromet na razrušenim ulicama svog naselja. Ni lokalne vlasti ni građevinske tvrtke ne žele potpirivati nade stanovnika Laoguchenga. “Smatraju da će se novim zakonom promijeniti plan premještaja”, izjavila je u telefonskom razgovoru dužnosnica lokalnog ureda za rušenje i premještaj, koja se predstavila samo prezimenom, Li. “Zapravo im tvrtke govore da se plan premještaja neće promijeniti”, kaže Li. “Zato što je projekt već započeo.”

Michael Wines i Jonathan Ansfield; izvještaju pridonio i Jing Zhang