Dok se državna blagajna želi dovesti u red najbržim i najlakšim načinima poput rezanja povlastica i povećavanja poreza na dohodak, stotine milijuna kuna ostaju izvan dohvata poreznika na crnom tržištu najma stanova. Vlada borbu s tim problemom nikada nije spomenula, a iz Ministarstva financija i Porezne uprave nisu nam mogli odgovoriti koje mjere provode ili planiraju provesti kako bi smanjili broj neprijavljenog prihoda od iznajmljivanja stanova. Prema podacima koji su nam poslali lani je u Hrvatskoj nešto manje od 33 tisuća osoba prijavilo najam i na taj dohodak platilo porez i prirez na dohodak. Broj se povećao za oko četiri tisuće u odnosu na 2008. godinu i skoro udvostručio u odnosu na 2005. godinu, ali još se radi o malom udjelu na tržištu.

Šutnja poreznika
U Zagrebu lani je taj prihod prijavila 8121 osoba, dok profesor Pravnog fakulteta Gojko Bežovan kaže da je u Zagrebu oko 40 tisuća podstanara, bez studenata, s njima se broj penje i na 55 tisuća. To znači da je prijavljeno tek 15-ak posto najma. Broj od 32 tisuće u Hrvatskoj Bežovan procjenjuje na 25% udjela. Iako smo od Porezne uprave tražili i podatak o prosječnoj cijeni prijavljene najamnine, odgovorili su da nije u njihovom opisu posla voditi takvu statistiku. Inače, na temelju tih prijava razrezuje se porez od 15% na 70% iznosa najamnine, a na to se još plaća lokalni prirez, pa Porezna uprava ima te podatke. Ako je prosječna najamnina u Zagrebu 400 eura mjesečno, onih 8121 koji su prijavili podstanare platili bi državi i Zagrebu 35 milijuna kuna poreza i prireza. Da je prijavljeno svih 55 tisuća, Zagreb i država bi dobili oko 230 milijuna kuna prihoda. Kako je broj prijavljenih u Zagrebu četvrtina prijavljenih u Hrvatskoj, paušalno se dolazi do iznosa od 920 milijuna kuna, što je velik gubitak za gradove i državu. “Da prodajete kestene na ulici ubrzo će vas netko pitati jeste li platili zauzimanje površine i imate li dozvolu. Da iznajmljujete cijeli blok stanova, nitko vas neće ništa pitati”, kaže Bežovan.

Pravna nesigurnost
On razlog vidi u tome što se vladajući ne žele baviti tim problemom jer i oni sami i njihova rodbina imaju značajnu imovinu. “Nisu ni svjesni koliko su mladih obitelji ugrozili ukidanjem olakšice na kupnju prvoga stana. Od poreza na najam bi se uprihodilo tri puta više nego što se štedi na olakšicama”, objašnjava Bežovan. Osim toga, kaže, da se željelo pravedno urediti sustav moglo se reći da se olakšica ne smije koristiti iznad određenog razreda primanja. Bežovan, ali i ostali sugovornici, uvjereni su da se red u najam može uvesti, da se želi. Primjer je uvođenje prijava najma apartmana na moru gdje je crno tržište skoro u potpunosti suzbijeno. “Mora se ići metodom batine i mrkve”, kaže Irhad Meheljić, član Uprave Grawe nekretnina, koji su u Zagrebu sagradili prvu zgradu za najam. Za njega je olakšica koja se odbija za osnovicu poreza na najam destimulirajuća jer ne zadovoljava potrebe za stvarnim ulaganjem u stan koji se iznajmljuje. Dubravko Ranilović, predsjednik Udruge za posredovanje nekretninama HGK smatra da se na prihod na crnom tržištu najma još gleda kao prihod koji održava socijalni mir i osigurava potrošnju. Crno tržište stvara nesigurnost jer ne postoji pravna zaštita ni najmoprimca niti najmodavca, a najmoprimci su vjerojatno najnezaštićenija skupina potrošača u Hrvatskoj.

Iskustvo Grawe nekretnina

‘Destimulirana gradnja za najam’
Irhad Meheljić iz Grawe nekretnina napominje da se u Hrvatskoj, za razliku od europskih zemalja, uopće ne stimulira gradnja stanova za najam. Štoviše, takvi investitori su u lošijem položaju nego oni koji grade poslovni prostor za najam jer se na stanove plaća i PDV. Osim toga, gradovi koji prodaju zemljište za stanove, početne cijene rade na temelju prodajnih cijena iako je povrat na najam neusporedivo sporiji i dugoročniji, pa drži da bi cijena zemlje trebala biti niža.