Mihail Beketov, unatoč upozorenjima, nije prestao pisati o dvojbenim dogovorima o podjeli zemlje, korumpiranim zajmovima i plaćanju nečije šutnje. Kako tvrdi u svojim novinama, nije prestao pisati o svim dokazima raširene korupcije u tom moskovskom predgrađu.

“Prošlog proljeća pozvao sam gradsku vlast da dâ ostavku”, piše Beketov u jednoj od svojih zadnjih uredničkih kolumni. “Nekoliko dana poslije netko mi je dignuo automobil u zrak. Što me sljedeće čeka?” Nedugo zatim divljački je pretučen ispred svog doma, a napadači su ga okrvavljenog ostavili u snijegu. Prsti su mu bili zdrobljeni, zbog čega su mu tri poslije amputirali kao da su se njegovi napadači željeli osigurati da više nikada neće napisati ni riječ. Izgubio je nogu. U dobi od 52 godine provodi život u invalidskim kolicima, a mozak mu je toliko oštećen da više ne može izustiti ni najjednostavniju rečenicu. Policija je obećala detaljnu istragu, no jedva da su podignuli pogled sa stola. Zanemarili su snimke nadzornih kamera. Nisu razgovarali sa susjedima. A kako tvrde određeni dužnosnici i stanovnici njegova predgrađa, podaci o nezadovoljstvu nekih političara Beketovljevim pisanjem odbačeni su kao “nepouzdani”. Tužitelji koji su više puta odbili Beketovljeve molbe za zaštitom sada su preuzeli slučaj, no čini se da je to sve što su napravili. Beketovljevi bliski suradnici kažu da će vrlo rado podijeliti svoje uvide u vezi sa članovima vlade koje su njegove objave najviše pogodile. No nitko ih ništa ne pita. Nakon osamnaest mjeseci nitko nije uhićen. Kad se osvrnemo unatrag, bio je to zlokobni predznak koji je započeo neriješene napade i službeno nasilje usmjereno na novinare, aktiviste za ljudska prava i opozicijske političare diljem regije koja pokriva moskovska predgrađa, no ne i sam grad. Vrlo rijetko, zapravo gotovo nikada, krivci ne završe pred licem pravde. Ti napadi, kao i drugi načini zastrašivanja, poput agresivnih napora tužitelja da zatvore novinske redakcije i neprofitne udruge, obeshrabruju i ujedno zastrašuju. U nekoliko je slučajeva posljednjih godina nasilje u zemlji eskaliralo u naručena ubojstva. Korupcija je u Rusiji jako raširena, a vlada je nemoćna. No većina novinara i neprofitnih organizacija boji se dublje pozabaviti tim problemima.

Kultura nekažnjavanja u Rusiji najočitiji je primjer nemogućnosti te zemlje da uspostavi pravo zakonodavstvo čak dva desetljeća nakon raspada Sovjetskog Saveza. Ruski predsjednik Dmitri Medvjedev nebrojeno je puta iskazao žaljenje zbog “pravnog nihilizma” u Rusiji. A opet, on opstaje pod vladavinom Medvjedeva i premijera Vladimira Putina. Oni koji su se time najviše okoristili su političari vladajuće stranke. Boris Gromov, upravitelj moskovske regije, tijekom sovjetskog rata u Afganistanu zapovijedao je 40. armijom, a njegovi protivnici vjeruju da i regijom upravlja s generalskim shvaćanjem reda. Gromov, kojega je imenovao Putin, na pozicije moći u lokalnoj vlasti postavio je svoje suborce, afganistanske veterane, uključujući i gradonačelnika Himkija Vladimira Strelčenka. Beketov je počeo izdavati svoje novine “Himkinskaja pravda” 2006. godine. Redovito je pisao o korupciji lokalnih dužnosnika koji su u velikom broju slučajeva pripadali Putinovoj vladajućoj stranki Ujedinjena Rusija. Njegovi članci odjeknuli su cijelom nacijom kad je preispitao zašto je grad uništio spomenik koji je sadržavao posmrtne ostatke sovjetskih borbenih pilota. To je djelo počinjeno kako bi se proširila cesta. Neumoljiv je bio i u vezi sa šumom u Himkiju, pradavnog prostranstva starih hrastova i divljih životinja poput losova i veprova u nevjerojatnoj blizini same Moskve. Bez javne obavijesti vlada je namjeravala kroz tu šumu sagraditi autocestu prema Sankt Peterburgu. Beketov je posumnjao da dužnosnici potajno zarađuju na projektu. Lokalni dužnosnici nenavikli na tako oštre kritike javno su ga verbalno išibali. Privatno je Beketov počeo dobivati telefonske prijetnje. Zatražio je pomoć policije, no odbili su ga, pričaju nam njegovi suradnici. Jednog je dana došao kući i na pragu zatekao ubijenog psa, a zatim mu je podmetnuta autobomba. Umjesto da istraže eksploziju, tužitelji su otvorili kriminalnu istragu njegovih novina. Beketovljevi prijatelji kažu kako im je rekao da ga je jedan gradski dužnosnik upozorio u vezi sa sadržajem članaka.

Jedne večeri, u studenom 2008. godine, Beketova je napala skupina napadača na kućnom pragu. Julija Žukova, glasnogovornica Istražnog odbora Ureda glavnog tužitelja za tu moskovku regiju, izjavila je kako je ured proveo detaljnu istragu, no na kraju su je morali zatvoriti zbog manjka dokaza. Dodala je da su istražitelji željeli ispitati Beketova, ali njegovi liječnici to nisu dopustili. (Beketov od napada ne može govoriti.) Upravitelj Gromov i gradonačelnik Strelčenko odbili su razgovor za ovaj članak. Nakon napada Strelčenko je izjavio da nije odigrao nikakvu ulogu u njemu, ali se požalio da se napadu pridaje previše pozornosti. “Ne želim kazati da je to što se dogodilo Mihailu dobro”, izjavio je. “Ali želim da razlikujete istinu od neistine.” U Solnečnogorsku, sjeverno od Himkija, novine “Solnečnogorsk forum” objavljuju članke koji razotkrivaju kako su lokalni političari manipulirali izborima da bi ostali na vlasti. Urednik tih novina Juri Gračev ima 73 godine. U veljači 2009. godine nekoliko ga je ljudi napalo dok je izlazio iz svog doma, nakon čega je mjesec dana proveo na odjelu intenzivne njege zbog teškog potresa mozga, slomljenog nosa i drugih ozljeda. Policija je prvo izjavila da se napio i pao. Zatim su rekli da je bio žrtva nasumične pljačke premda je sve što mu je u napadu bilo otuđeno bio fascikl s materijalima za sljedeći broj. Pljačkaši nisu pronađeni, a političari vladajuće stranke Ujedinjena Rusija tvrde da napad nema nikakve veze s Gračevljevim poslom. “Možda su to bili huligani, a možda je bilo slučajno”, izjavio je Nikolaj Božko, lokalni stranački vođa, također veteran afganistanskog rata. “Ne vjerujem da je to naručeni napad.”

Tužitelji su imali više sreće u pronalasku dokaza da je “Solnečnogorsk forum” počinio klevetu. Podignuli su optužnicu protiv novina kako bi ih zatvorili. U Himkiju su nove opozicijske novine “Himki naš dom” ustanovljene kako bi nastavile u Beketovljevu smjeru. Urednik Igor Belousov (50) duboko je religiozan čovjek. U novinama objavljuje ruski pravoslavni kalendar. Bio je viši gradski dužnosnik, no podnio je ostavku zbog sve raširenije korupcije. Nedugo nakon što je započeo s objavljivanjem, Belousova su tužitelji optužili za kriminalnu klevetu, a gradonačelnik Strelčenko za građansku klevetu. U veljači ga je policija, bez ikakve prethodne obavijesti, uhitila pod optužbom da preprodaje kokain. Sudski dokumenti pokazuju da se slučaj temelji na iskazu preprodavača droge koji se nije mogao dosjetiti osnovnih detalja o navodnom zločinu. “Ovdje smo imali toliko novinara, ali svi su propatili i svi su odustali”, rekao nam je Belousov. “Samo sam ja ostao, a sada i ja odustajem.”

Clifford J. Levy