Što su čelnici Međunarodnog monetarnog fonda i Europske unije imali na pameti kad su se složili da Grčkoj odobre više od milijardu dolara zajma kako bi uspostavili monetarnu stabilnost?

Nakon početnog olakšanja, tržište je uskoro postalo svjesno da taj potez nije dovoljan. Kada su zemlje prihvatile zajedničku europsku valutu, odrekle su se i prava da koriste monetarnu politiku za njeno povećanje i smanjenje. Zato su smanjenja plaća i fiskalna ograničenja postali jedini bijeg iz krize. No, uz velike plaće i prevelik dug vlade, trud MMF-a i EU u Grčkoj nije iznjedrio nikakve nove rezultate. Umjesto vraćanja postojećeg, grčkoj vladi odobreno je novo zaduživanje i dano još vremena da napravi ono za što nije sposobna – smanji plaće javnog sektora za 20 posto i smanji deficit proračuna za 10 posto BDP-a. Što može pomoći? Većina grčke industrije i trgovačkih društava je u državnom vlasništvu i oni bi trebali biti prodani, a prihodi od prodaje iskorišteni za smanjenje duga. Tako bi ostatak duga bio održiv, a prelaskom radnika u privatni sektor, gdje je pritisak za smanjenje plaća i povećanje produktivnosti veći, uskladili bi se troškovi zapošljavanja sa stvarnim troškovima. Kada bi se socijalistička vlada više okrenula privatnom sektoru Grčka bi imala veće šanse za ekonomski oporavak.