Uzmite štopericu i odmjerite minutu. Sad popišite što više načina kako se cigla može kreativno primijeniti. Počnite sad.

Ovo je pitanje dio klasičnog testa za utvrđivanje kreativnosti, osobine koju znanstvenici sada prvi put pokušavaju locirati u mozgu. Nadaju se doznati točno koje biokemikalije, električni impulsi i dijelovi mozga su radili dok je, na primjer, Picasso slikao “Guernicu” ili dok je Louise Nevelson izrađivala svoje drvene skulpture. Služeći se tehnologijom magnetske rezonancije, istraživači prate što se događa u mozgu osobe za vrijeme izvođenja nekoga kreativnog zadatka. Slike signala koji brzo poput munje putuju čeonim režnjom nagnale su znanstvenike da ponovno promisle o samom načinu na koji se kreativnost mjeri u laboratoriju. “Kreativnost je kao pornografija – znate da je to to kad je vidite”, kaže Rex Jung, istraživač pri Mreži za istraživanje uma u Albuquerqueu. Doktor Jung, profesor na odjelu neurokirurgije na sveučilištu Novog Meksika, pohvalio se kako njegov tim radi na prvome sustavnom istraživanju neurologije kreativnih procesa, u što su uključene i veze s osobnošću te inteligencijom. Poput mnogih istraživača u posljednjih 30ak godina, i Jung se oslonio na ustaljenu definiciju kreativnosti: sposobnost kombiniranja novog i korisnog u određenom društvenom kontekstu. Međutim, kako se istraživanje kreativnosti sada proširilo do te mjere da uključuje neurologiju, neki znanstvenici sumnjaju ima li smisla ova standardna definicija, baš kao i standardni testovi za utvrđivanje kreativnosti. John Kounios, psiholog na philadelphijskom sveučilištu Drexel, tvrdi da je standard “nadživio svoju korisnost”. “Kreativnost je složena pojava; nije to samo jedna stvar”, rekao je, dodavši kako bi je istraživači moždanih procesa trebali razbiti na sastavne dijelove.

Doktor Kounios, koji proučava neuralnu bazu spoznaje, definira kreativnost kao sposobnost restrukturiranja vlastitog shvaćanja situacije na neočigledan način. Svi se slažu da ne postoji jedinstvena mjerna jedinica za kreativnost. Dok su testovi kvocijenta inteligencije, iako kontroverzni, i dalje prihvaćeni kao pouzdan način mjerenja barem određenog tipa inteligencije, ne postoji ekvivalent kad je u pitanju kreativnost – nema kvocijenta kreativnosti. Jungov laboratorij koristi kombinaciju različitih ispitivanja kao naznaka kreativnosti. Jedno od njih je upitnik o kreativnim dostignućima, u kojemu ljudi opisuju vlastite talente na deset područja, među kojima su vizualna umjetnost, glazba, kreativno pisanje, arhitektura, humor i znanstvena otkrića. Još jedno mjerenje je test “divergentnog mišljenja”, klasična mjera koju je razvio jedan od pionira psihologije J. P. Guilford. Od osobe se traži da domisli “nove i korisne” funkcije poznatog objekta, poput cigle, olovke ili lista papira. Tim doktora Junga također izlaže ispitanike neobičnim situacijama. Zamislite da ljudi mogu u trenu promijeniti spol, ili zamislite da oblaci imaju uzice; što bi bile implikacije toga? U još jednom ispitivanju od subjekata se traži da nacrtaju okus čokolade ili napišu popratni tekst za humoristični strip. “Humor je važan dio kreativnosti”, kaže doktor Jung. Odgovori se koriste za stvaranje onoga što Jung naziva “Indeksom složene kreativnosti”.

Slike istraživanja mozga koje su dobili stručnjaci u mreži za istraživanje uma. Dok se inteligencija i vještine povezuju s brzim i učinkovitim kretanjem neurona u mozgu, ispitanici koji su se pokazali iznimno kreativnima imali su manje bijele tvari i vezivnih aksona koji usporuju živčani promet. na tim slikama zelene trake prikazuju analizu bijele tvari. žute i crvene točke pokazuju gdje se kreativnost podudara sa sporijim živčanim prometom. Plava područja su mjesta na kojima se “otvorenost prema različitim iskustvima”, a koja se povezuje s kreativnošću, podudara sa sporijim živčanim prometom.

Ispitivanja doktora Junga temelje se na onima Roberta J. Sternberga, vrhunskoga američkog istraživača inteligencije, čovjeka koji je dijelom odgovoran za standardnu definiciju kreativnosti. Sternberg koristi slične tipove testova na sveučilištu Tuft u Medfordu u Massachusettsu na kojem istražuje kako ljudi razvijaju vještine i njima ovladavaju. Objasnio je da njegov tim traži od ispitanika da promisle što bi se dogodilo da je, na primjer, Rosa Park prepustila svoje sjedalo bijelcu kad joj je onaj vozač naredio da se premjesti u stražnji dio autobusa ili da je Hitler pobijedio u Drugom svjetskom ratu. Ili ih izlože fantastičnom naslovu poput “Kraj MTV-a”. Jung smatra da je svojim istraživanjem došao do iznenađujućih rezultata. Jedna studija, provedena na 65 ispitanika, pokazuje da kreativnost ide sporijim i krivudavijim putem nego inteligencija. “Mozak je naizgled učinkovita superautocesta koja vas vodi od točke A do točke B”, što se tiče inteligencije. Jung pojašnjava: “No u područjima mozga koja se vežu uz kreativnost ima mnogo sporednih puteva sa zanimljivim obilaznicama i krivudavim stazama.” John Gabrieli, profesor kognitivne neurologije na MIT-u, upozorava na postojeći jaz između onoga što se događa u laboratoriju i onoga što se zbiva u stvarnom svijetu: “Čini se da nemamo test za utvrđivanje kreativnosti.”

Patricia Cohen

Manje kaosa, više kontrole

Jedna mala promjena koja donosi veliku razliku u svakodnevnom radu

dugoročni rast

Brža logistika znači do 20 % bržu isporuku i veću lojalnost kupaca