Više od desetljeća nakon što je posljednji taksi marke Checker izišao iz uporabe u New Yorku, mala zbirka prepoznatljivih kockastih žutih automobila opremljena mehaničkim mjeračima, prikazima podataka o brzini i volanima s lijeve strane sada se može vidjeti na londonskim ulicama.

I jednako kao što su Checkeri u inozemstvu, skupina starih londonskih crnih taksija, konzervativnog, čak i pomalo neukusnog dizajna koji podsjeća na ostarjeli smoking, našla je dom u New Yorku. Iza ovih stranih flota taksija veza je dvojice muškaraca, čiji se osobni i poslovni interesi preklapaju u identičnim, a opet suprotnim automobilskim nišama, kao i prijateljstvo koje je snažno unatoč udaljenosti od 5600 kilometara. Već više od desetljeća dvojica muškaraca, Ray Tomkinson iz Manchestera u Engleskoj i Alvaro Gallego iz Queensa, obojica taksi-poduzetnici koji dijele ljubav prema starim automobilima, razmjenjuju ova vozila karakteristična za njihove domovine – uz moderne modele, dijelove i druge potrepštine za taksije – preko Atlantskog oceana, obično u obliku zamjene. “U biti, ne radimo s gotovinom”, kaže Tomkinson. “Platimo samo dostavu, a taksiji idu amo-tamo preko Atlantika.” Tomkinson, koji je preuzeo obiteljski posao s taksijima u Manchesteru ranih sedamdesetih, skupio je golemu zbirku starinskih taksija iz cijelog svijeta. Gallego, kolumbijski migrant i bivši taksist, vodi tvrtku koja se već 38 godina bavi popravljanjem taksimetara, a skupljanje vozila mu je hobi. Automobile iznajmljuju za snimanje filmova i promotivnih kampanja – jedanput je zrakoplovna tvrtka British Airways iznajmila jedan Tomkinsonov taksi Checker za vožnju po Londonu i jedan Gallegin crni taksi za vožnju po New Yorku radi promocije letova između ta dva grada.

Dvojica muškaraca posluju već dvanaest godina, no još se nisu susreli. “Smatram ga prijateljem”, kaže Gallego. “Tako dugo već razgovaramo o taksijima, poslu. Osjećamo strast prema tomu što radimo.” Dizajn, kako Checkera, tako i londonskoga crnog taksija – gotovo nepromijenjen od pedesetih – postupno je postao simbol New Yorka i Londona. No njihova količina, zbog koje su prvotno i postali omiljeni generacijama putnika, povisila je troškove i smanjila isplativost potrošnje goriva. Proizvodnja nekoć najučestalijeg modela taksija u New Yorku prekinuta je 1982. godine nakon što se pokazao neisplativim u odnosu na preinačene putničke automobile poput nekad sveprisutnog modela Ford Crown Victoria. Posljednji Checker umirovljen je s newyorških ulica sedamnaest godina poslije. Crni taksi još je u većini u londonskoj taksi-floti premda i njega pritišću noviji modeli. Gallego i Tomkinson s ponosom govore o automobilima koje su razmijenili. “Lijepo je vidjeti da ti stari taksiji ne idu u mirovinu”, kaže Tomkinson. “I dalje nekako zarađuju za život.”

A. G. Sulzberger