Dame i gospodo, stanje naše nacije je teško. Globalna recesija i ratovi u Iraku i Afganistanu uvjerljivo su najveći problemi s kojima smo se suočili u proteklih nekoliko desetljeća.

Naš pokušaj da spoznamo razmjere tih prepreka sličan je začuđenom promatranju kućne naprave koja se čudom pretvorila u nešto što čak i njezini tvorci više ne mogu pojmiti, a kamoli njome upravljati ili je rastaviti. Postoji li priručnik za rješavanje tog problema? Možemo li ga isključiti? Ako otkrijemo čime se napaja, možemo li ga izgladnjeti i nadati se da će mu proći rok trajanja? Sjetite se samo one vojne prezentacije o ratu u Afganistanu koja prikazuje labirint ispresijecanih linija i strelica koje se vrte oko riječi kao što su “pobunjenici” i “prioriteti koalicije”, a trebala je prikazati složenost američke vojne strategije. “Kad shvatimo taj ‘slide’”, rekao je general Stanley A. McChrystal, vođa američkih snaga u Afganistanu, “pobijedit ćemo”. Istodobno doznajemo sve više o financijskim sredstvima koja su uzrokovala propast državne ekonomije pa je jasno da pridjev “egzotičan” više nije dovoljan. Sintetičke kolateralne dužničke obveze nedokučive su s razlogom i osmišljene radi krajnje nejasnoće. Osim toga postoje smrtonosne tajne koje se vežu uz tvrtke kao što je A. I. G., osiguravateljska kuća, čija je navodna stručnost u procjenjivanju rizika neupitna. A. I. G.- u je bila potrebna državna injekcija od 85 milijardi dolara kako bi ostao solventan. Osjećate li da je taj korak prema složenosti prerastao u sprint-raspravu o reformi zdravstvenog sustava, pa čak i golemoj naftnoj mrlji u Meksičkom zaljevu, izazovima koji su toliko barokni i s toliko nejednakih i pokretnih dijelova da je najbolje čemu se možete nadati to da netko tko njima rukovodi te probleme i razumije? Složenost je nekoć bila znak napretka – uzbuđenje zbog izlaska nove elektroničke napravice, napredak u tehnologiji. Složenost sada prijeti iz najskupljih i najneukrotivijih pitanja našeg doba. Ljubimac je to kojemu su izrasli očnjaci i koji je počeo gristi pokućstvo.

“Jesmo li osuđeni na propast?” glasio je članak u britanskom časopisu “New Scientist” koji se prošle godine pomno bavio složenošću. (Zaključak je: možda.) U razgovorima o ovoj temi često se spominje kraj civilizacije. Srodnim pitanjima bavi se Joseph Tainter, antropolog sa Sveučilišta u Utahu i autor knjige “Propast složenih društava”. U svojoj knjizi Tainter istražuje tri drevne civilizacije, uključujući i Rimsko Carstvo, te objašnjava kako ih je složenost odvela u propast i bankrot. Vidi li propast dok promatra složenost problema s kojim se Sjedinjene Američke Države suočavaju? Moguće je. “Složenost vam se polako uvlači pod kožu”, izjavio je u jednom intervjuu. “Raste na različite načine, a svaka od njih čini se prihvatljivom u svoje vrijeme. Činilo se razumnim u ono vrijeme kad smo se upustili u rat protiv Afganistana. Društvo nije solventno zbog nagomilanih troškova. Sve što su rimski carevi napravili bila je razumna reakcija na situaciju u kojoj su se našli. No dotukao ih je kumulativni učinak.” Taintera ne zanimaju tričarije poput nostalgičnog šarma jednostavnosti, što je i mudro s obzirom na to da ne bi prošlo kod ljudi. Osim kad je riječ o televizijskim upravljačima, većina ljudi pokazuje sklonost prema složenosti, ili barem idejama i stvarima koje je teško razumjeti. To je dijelom zato što pretpostavljamo da složeni proizvodi potječu od inteligentnih, dojmljivih umova, a dijelom zato što nam je jasno da je složenost samo uglađena riječ za napredak. Gotovo svako zanimanje postalo je u posljednjih nekoliko desetljeća složenije. Opseg podataka i pravila koje, primjerice, ovlašteni računovođa mora usvojiti nemjerljivo se povećao, kaže Gary Giroux, profesor računovodstva na Sveučilištu u Teksasu.

Knjiga koja je svojevrsna Biblija za računovodstvo zlosutno je nazvana “Izvorni proglasi”, a knjiga je prije nekoliko godina u svojem najdebljem izdanju sadržavala 10.000 stranica. Giroux kaže da prije sto godina nije bilo računovodstvenih tečajeva, a kamoli “Izvornih proglasa”, zato što su računovođe bili ljudi koji bi pažljivo provjerili izračune tvrtke kako bi se uvjerili da nije bilo krađe unutar nje. Što se dogodilo? “Do 1913. godine nije bilo poreza na dohodak”, kaže Giroux, “a prije New Deala nije postojalo Povjerenstvo za vrijednosnice i burzu.” To nas dovodi do zabrinjavajućeg dijela složenosti problema s kojima se suočavamo danas. Umjesto da unaprijedi naše živote, ona nas uzrujava. Brenda Zimmerman, profesorica na Ekonomskom fakultetu Schulich u Ontariju, smatra da trebamo razlikovati komplicirano i složeno. Komplicirano je, kaže, poslati raketu na Mjesec – potrebni su nacrti, matematika, iznimno precizan hardver i stručno napisan softver. S druge strane odgoj djeteta je složen. To je golem izazov u kojem vam matematika i nacrti neće pomoći. “Nas u zapadnjačkom društvu lako zavede komplicirano”, kaže Brenda Zimmerman. “Osjećamo strahopoštovanje prema kompliciranom i skrećemo sa svog puta da bismo postavljali jednostavna pitanja, što se događa uvijek kad se bavimo stvarima koje su složene.” No složenost može uspješno potući dobre namjere. Nema smisla nadati se novom dobu jednostavnosti. Najbolje što možemo je nadati se da su rješenja dovoljno složena da budu učinkovita.

David Segal