Svega jedan posto ukupno potrošene energije na svijetu dobivamo izravno od sunca, dok fosilna goriva zadovoljavaju čak 85 posto naših ukupnih potreba za energijom.

Za sada proizvodnja električne energije iz fotonaponskih solarnih ćelija nije ekonomična u usporedbi s drugim izvorima, ako se u obzir ne uzmu poticaji. Jedan kilovat instalirane snage za fotonaponske ćelije iznosi od 4500 do 13.500 dolara, dok je za elektranu na plin ta cijena oko 400 dolara. Jednako je tako činjenica da je solarna energija među najperspektivnijim izvorima energije, kako budućnosti, tako i sadašnjosti. Naime, u mnogim državama, a tako i u Hrvatskoj, postoje poticaji i privilegije za obnovljive izvore energije. Fotonaponske solarne ćelije u Hrvatskoj ubrajaju se u povlaštene izvore električne energije. Energija proizvedena iz povlaštenog izvora uvijek se otkupljuje, i to po cijeni znatno višoj nego što je prosječna cijena električne energije u Hrvatskoj. Na ovaj način fotonaponske ćelije su isplative uz vrlo mali ili gotovo nikakav profit. Slabu ekonomičnost moguće je opravdati činjenicom da nije potrebno nikakvo gorivo za proizvodnju električne energije iz fotonaponskih ćelija te relativno dobrim utjecajima na okoliš. Sunčevo zračenje predstavlja daleko najveći izvor energije na Zemlji, pri čemu je godišnje dozračena energija veća 15.000 puta od ukupnih svjetskih potreba. Na količinu dozračene Sunčeve energije (insolaciju) pojedinog mjesta na Zemlji ponajviše utječu zemljopisna širina i lokalne klimatske prilike. U Republici Hrvatskoj godišnja insolacija na horizontalnu plohu iznosi 1200-1600 kWh/m2, ovisno je li riječ o kontinentalnom ili primorskom dijelu. Od toga se 75 posto dozrači u toplijoj polovici godine od početka travnja do kraja rujna, dok je u hladnijem dijelu godine, kada su potrebe za energijom najveće, insolacija osjetno niža. Povlaštene tarife, odnosno povlaštene otkupne cijene električne energije iz obnovljivih izvora energije su u svijetu među najrasprostranjenijim mjerama poticanja obnovljivih izvora energije kako bi se poboljšala konkurentnost obnovljivih izvora energije koji su u prosjeku uvijek drastično skuplji izvor električne energije od fosilnih goriva ili velikih hidroelektrana.

U Hrvatskoj su one uvedene 2007. godine i u ovaj sustav poticanja teoretski može ući svatko tko proizvodi električnu energiju, od običnoga kućanstva koje je u stanju proizvoditi višak električne energije iz fotonaponskih panela. Povlaštene cijene električne energije financiraju se iz naknade za obnovljive izvore energije koja je integralni dio cijene električne energije, a ove godine ona iznosi 0,5 lipa po kilovatsatu. Tu naknadu ubire HEP i prosljeđuje ju na poseban račun Hrvatskog operatera tržišta električne energije (HROTE) odakle se isplaćuje proizvođačima s pravom na povlaštenu cijenu otkupa električne energije. Ipak, za sada je razmjerno složen postupak dobivanja statusa povlaštenog proizvođača. Solarni kolektori pretvaraju sunčanu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekućine). Sustavi za grijanje vode mogu biti ili otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz kolektor na krovu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori popunjeni tekućinom koja se ne smrzava (npr. antifriz). Zatvoreni sustavi mogu se koristiti bilo gdje, čak i pri vanjskim temperaturama ispod nule. Tijekom dana, ako je lijepo vrijeme, voda može biti grijana samo u kolektorima. Ako vrijeme nije lijepo, kolektori pomažu u grijanju vode i time smanjuju potrošnju struje. Solarni kolektori su vrlo korisni i za grijanje bazena. U tom slučaju temperatura vode je niska i jednostavnije je održavati temperaturu pomoću otvorenih sustava grijanja. Na takav način optimalna temperatura bazena održava se nekoliko tjedana više u godini nego bez sustava grijanja vode. Postoje i kolektori koji izravno griju zrak. Ti sustavi cirkuliraju zrak kroz kolektore i tako prenose velik dio energije na zrak. Taj se zrak poslije vraća u grijanu prostoriju i na taj način se održava temperatura u prostoriji. Kombinacijom grijanja zraka i grijanja vode može se postići vrlo velika ušteda.

Daleki istok prelazi s ugljena na sunce

Sunce za siromašne i snalažljive
Ono što je nezamislivo u zemlji koja većinu svoje električne energije dobiva izgarajući ugljen postalo je moguće: Kinezi su poludjeli za solarnom energijom. Gotovo da i nema krova koji nema neki oblik solarnoga kolektora ili fotonaponske ćelije, pa makar to bio običan spremnik vode obojen u crno ili pak domišljato izrađen solarni kolektor od pivskih boca. Kina ima i svoga posebnog zaljubljenika u solarnu energiju. Riječ je o profesoru Zhao Chunjianu koji je u sustav fotonaponskih ćelija uložio devetnaest tisuća dolara.