Europske i američke banke izuzetno visokim plaćama i kompenzacijama krenule su u lov na najbolje bankare u Aziji. Manjak sposobnih financijskih stručnjaka i nemilosrdno natjecanje banaka koje su svjesne da azijsko-pacifička regija postaje sve snažnija gospodarska sila i da se na tom tržištu jednostavno mora biti, podigle su ponude u visine koje nisu zabilježene od kad je počela globalna gospodarska kriza.

Glavni direktori najvećih banaka kažu da za razliku od SAD-a i Europe, gdje regulatori i javno mnijenje sile banke da smanje plaće top menadžerima, u Aziji ograničenja na plaće nema, a to omogućava financijskim institucijama da vrsnim stručnjacima ponude vrtoglave naknade. Jedan od rezultata svjetske ekonomske krize bilo je smanjivanje plaća menadžera, a na to su se nadovezala otpuštanja diljem svijeta. Međutim, Citigroup, Bank of America Merrill Lynch i UBS, sve redom institucije koje su primile izdašnu pomoć od države, pokušavaju stabilizirati svoje pozicije u Aziji prije nego se tamo “ukorijeni” konkurencija. Poznavatelji prilika u financijskoj industriji kažu da je postalo uobičajeno da se starijim menadžerima, osobito onima specijaliziranima za određene tržišne niše, nude višemilijunski ugovori, te “jamčeni bonusi” za godinu ili dvije dana. Upravo su ti bonusi pokrenuli žučne javne rasprave, osobito u Europi i SAD-u, o prevelikim plaćama čelnika financijskih institucija. “Plaće i bonusi najpoznatijih banka u Aziji približavaju se plaćama iz 2007. godine, a u nekim godinama ih i premašuju”, objašnjava Philip Clayton iz analitičke kuće Clayton Asia. Neki paketi naknade strukturirani su tako da kompanija menadžeru u prvoj godini jamči veliko povećanje primanja, a usmenim se dogovorom riješava pitanje plaće u drugoj godini. U lov na azijske talente prve su krenule Bank of America i Citigroup, a njima su se vrlo brzo priključile i banke koje nisu bile jako pogođene krizom, poput Deutsche Bank, Barclaysa i Standard Chartereda, no koje ne žele izgubiti priključak u Aziji i na Pacifiku. Da bi preduhitrile loše reakcije javnosti, banke koje kreću u lov na financijske talente pravdaju se da jednostavno moraju ponuditi lukrativne ugovore jer je riječ o stručnjacima koji rade na tržištima koja se šire velikom brzinom. Headhunter tvrtke kažu da u Aziji imaju sve više posla, što ne čudi s obzirom na veličinu tržišta poput, primjerice, Kine. A u toj istoj Kini koja ubrzano postaje vodeća svjetska sila, nisu rijetki ugovori u kojima pod stavkom “naknade” piše “10 milijuna dolara”, a zabilježene su i ponude s većim iznosima. S obzirom na to koliku dobit najbolji financijski stručnjaci mogu donijeti, ponuđene plaće čine se kao razuman mehanizam za odličan povrat na investiciju, a to će i ušutkati dežurne kritičare.