Neki ekonomski stručnjaci upozoravaju kako fondovi za gospodarsku suradnju nemaju snage pokrenuti tržište jer nedostaje prave poduzetničke klime i projekata. Je li to tako?
Djelomično se s time mogu složiti. Previše je naših poduzetnika igralo na sigurno i novac zarađen u matičnom poslovanju ulagalo u nekretnine umjesto da dalje razvijaju poslovanje. Međutim, kriza je puno toga promijenila i oni koji nemaju ideja ili volje za novim pothvatima morat će prodati svoja poduzeća nekome tko će ih voditi i razvijati na moderniji i inovativniji način. Fondovi rizičnoga kapitala često su pokretač takvih procesa i uskaču u prijelaznu fazu između bivših i budućih vlasnika.

Kako bi se kompanije trebale pripremiti za ulagače poput fondova rizičnog i poduzetničkoga kapitala?
Kompanija mora ponuditi uvjerljivu razvojnu priču ili projekt kojim će uvjeriti ulagače da će im se investicija isplatiti. Osim toga vlasnici i menadžment moraju biti spremni prihvatiti transparentniji način poslovanja koji će zahtijevati puno više otvorenosti i odgovornosti za rezultate.
Također moraju računati na to da nakon isteka ulagačkog horizonta tih fondova kompanija mora postati dovoljno atraktivna za realizaciju nekog od mogućih izlaza za fondove, a to su ili prodaja na burzi ili prodaja drugom partneru (strateškom ili opet financijskom), a da pri tome fondovi ostvare što veći povrat. To znači da će menadžment kompanija biti pod velikim pritiskom čitavo vrijeme.

Vjerujete li u uspjeh fondova za gospodarsku suradnju?
Iskreno vjerujem u uspjeh ovoga projekta jer su se poklopili neki ključni čimbenici. Puno je poduzeća koja trebaju svjež kapital, a ne mogu se dalje zaduživati i ujedno su premala za izlazak na burzu. Mislim da je interes i domaćih i stranih igrača prilično dobar i vjerujem da će se sve ipak poklopiti i da ćemo za nekoliko godina vidjeti solidne efekte Vladine mjere. Naravno, bit će potrebno i malo sreće.

Trebaju li kompanije umjesto obraćanja fondovima kapital tražiti na burzi?
Jedno ne isključuje drugo. U posljednjih pet godina u Hrvatskoj je bilo samo sedam IPO-a u vrijednosti oko 1,2 milijarde eura. No prikupljeno je samo 75 milijuna eura novoga kapitala! Sve ostalo se odnosi tek na promjenu vlasništva već postojećih dionica, od čega kompanije nisu imale nikakve koristi. Dakle, naši poduzetnici nisu dovoljno koristili mogućnosti prikupljanja svježega kapitala kroz javne ponude. Fondovi rizičnoga kapitala mogu biti međukorak koji će donijeti potreban kapital za razvoj i rast vrijednosti kompanije prije izlaska na burzu.

Jesu li tvrtke pred stečajem potencijalni klijenti fondova?
Ako su kompanije došle u probleme zbog pogrešaka menadžmenta, a imaju tržišnu perspektivu i potencijal, oni zasigurno mogu biti meta preuzimanja fondova. Međutim, nakon preuzimanja im slijedi potpuni zaokret u upravljanju jer fondovi, nakon što ulože novac, neće dopustiti da ga se troši na način koji je perspektivnu tvrtku doveo u probleme.

Kakva je tvrtka idealan ulog za fond rizičnoga kapitala?
Korist od ulaganja fondova za gospodarsku suradnju kao i od ostalih takvih fondova je u tome što oni unapređuju kvalitetu poslovanja kompanija u koje ulažu. Oni nemaju socijalnu, već ekonomsku zadaću pa neće ulagati radi očuvanja radnih mjesta. Međutim, posredna korist može biti velika za ekonomiju jer njihov pritisak tjera menadžment da stalno teži unapređenju poslovanja i traži nove prilike za rast. Iskustva drugih pokazuju da takav pristup neminovno dovodi do kreiranja novih radnih mjesta i restrukturiranja gospodarstva.