Iako se od turizma tek očekuje da zbroji ovogodišnje financijske učinke, već iz fizičkih pokazatelja da se zaključiti da smo daleko od turističke katastrofe koja se najavljivala i punila naslovnice.

No unatoč stabilnim fizičkim pokazateljima koji su iznad ostvarenja konkurencije, ostaju pitanja jesmo li stvarno pobjednici i što je stvarno utjecalo na ovakav rezultat – mi ili splet okolnosti? Naime, ne umanjujući vrijednost ukupnih turističkih rezultata i opravdanog optimizma koji se zbog njih širi, oni nipošto ne odražavaju realno stanje u hrvatskom turizmu danas. Oko 75% smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj čine privatni smještaj i kampovi, dok hoteli, okosnica turističke ponude, i ove godine bilježe pad noćenja od 6%, a istodobno s tim izražen je i pad profitabilnosti hotelskog sektora koji je već nekoliko godina na vrlo niskoj razini. Te brojke posljedica su svih dosadašnjih kretanja i zanemarivanja problema zbog kojih hrvatski turizam već duže vrijeme stagnira, dok je recesija situaciju samo dodatno potencirala. Naime, hrvatskom turizmu nedostaje dubinska analiza te jasan i fokusiran strateški plan koji će zamijeniti prakticiranje ad hoc akcija za povremeno gašenje vatre. Važnost turizma za hrvatsku ekonomiju i društvo je neupitna, međutim tek će objektivizacija makroekonomskih utjecaja turizma na nacionalnu ekonomiju u usporedbi s drugim sektorima biti pravi putokaz za novu ekonomsku politiku prema turizmu. Kada sumiramo objektivne potrebe, u pravilu je slika vrlo jednostavna. Potrebno je ishoditi od Vlade konačan stav o poziciji turizma u gospodarskom razvoju Hrvatske, uspostaviti jasnu i logičnu interesnu strukturu koja uključuje ukupan lanac vrijednosti hrvatskog turizma, uskladiti institucionalni okvir i makroekonomsko okruženje sukladno standardima EU i na toj osnovi podignuti konkurentnost i smanjiti investicijske rizike u turizam, djelovati i poduprijeti potrebne odluke o donošenju vizije i tržišnog profila hrvatskog turizma kako bi se ona diferencirala od mediteranske konkurencije i zajedno s drugim važnim “stakeholderima” hrvatskog turizma te Vladom RH i MT doći do održivih rješenja te postaviti legalne, administrativne i upravljačke mehanizme kao odgovor na globalizaciju hrvatskog turizma.

Iako se već u 2011. mogu očekivati znakovi oporavka, u globalnim okvirima 2010. još je neizvjesna te će iziskivati znatno više truda u motiviranju gostiju da za odmor izaberu upravo našu destinaciju, očekivano će konkurencija u 2010. tržištu pristupiti agresivnije. Godina 2010. će ponovno biti godina potrošača, ponajprije zbog utjecaja interneta kao najbržeg i najdostupnijeg izvora informacija (direct acces to information). Očekuje se nastavak vrlo intenzivnog “last minute bookinga”, ali istovremeno i jačanja “first minute” trenda (trend se ponovno mijenja s obzirom na to da dio tržišta gubi povjerenje u “last minute” upravo zbog odnosa cijene i kvalitete), dok “Value for money” postaje glavna maksima industrije. Potražnja će biti još snažnije uvjetovana cijenama i dostupnošću te upravo zbog spomenute dostupnosti informacijama ovogodišnji trend jednokratnog smanjenja cijena neće biti dovoljan. Jedino će se maksimalnom optimizacijom cijene u odnosu na kretanja na tržištu i projekcije potražnje, uz korištenje modernih metoda “revenue” menadžmenta, moći opstati na tržištu. U ovom kontekstu za hrvatski je turizam važno da sami sebi priznamo da i u kvaliteti turističkog proizvoda i u optimizaciji kanala distribucije i u promocijskim modelima kaskamo za konkurencijom. To nam daje prostora da na krizu odgovorimo unapređenjima elemenata marketinškog miksa te da nam smanjenje cijena ne bude jedini fokus.