Na kraju ove nimalo lake godine, koja je promijenila ne samo način na koji poslujemo i osmišljavamo strategije već prije svega način na koji razmišljamo o budućnosti, teško je prognozirati kakva nas godina očekuje.

Pa čak i oni koji su početkom godine bili djelomični optimisti misleći da nas kriza neće tako dramatično pogoditi niti da će biti tako dugotrajna i bolna, do sada su vjerojatno postali realisti, među kojima sam i ja, a koji smatraju da većem optimizmu, nažalost, nema mjesta ni u 2010. Barem ne u prvoj polovini godine i barem ne u građevinskoj, odnosno cementnoj industriji. Kriza je uzrokovala drastično smanjenje investicija, bilježi se pad narudžbi iz inozemstva, a samo tržište cementa, prema podacima Croatia Cementa, palo je 22 posto u prvih devet mjeseci ove godine u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Osim toga građevinske tvrtke muči i problem nelikvidnosti, koji iniciraju država i državna poduzeća. Raširena nelikvidnost i otežani uvjeti kreditiranja dodatno su produbili krizu u sektoru. Naravno da u takvim okolnostima ni mi u Cemexu ne možemo biti zadovoljni ovogodišnjim poslovnim rezultatima, no ulažemo velike napore kako bismo stabilizirali poslovanje. Budući da nema zaokreta u Vladinoj ekonomskoj politici ni dovoljno smjelosti za strukturne reforme, teško je vjerovati da će država pomoći gospodarstvenicima prebroditi krizu. Država i Vlada trebale bi se više okrenuti zdravim tvrtkama i njih poticati da postanu još uspješnije umjesto da energiju i resurse troše na “problematične”. Isto tako država bi se trebala ponašati odgovornije prema privatnom sektoru glede plaćanja, odnosno naručivanja usluga i roba.

Izvoznici ne samo da su bili prvi izloženi krizi već su jedni od onih koji su njom bili najteže pogođeni jer su narudžbe iz inozemstva ove godine pale za četvrtinu. Mi smo u Cemexu to prilično drastično osjetili na svojoj koži. Od tvrtke koja je u 2008. izvezla 45 posto cementa, u prvih šest mjeseci 2009. nismo uspjeli dogovoriti nijedan brod izvoza u prekomorske zemlje. Ipak, nakon tri loša tromjesečja u listopadu i studenom izvezli smo više od 90.000 tona proizvoda na maditeranskom tržištu, što je ohrabrujuće. To smo uspjeli zahvaljujući trudu Cemexove mreže u smanjivanju troškova u svim segmentima našeg poslovanja jer bez troškovne konkurentnosti ne možemo izvoziti, bez obzira na kvalitetu. Međutim, nisu svi naši problemi generirani izvana niti su posljedica aktualne krize. Jedan od većih problema sektora su visoki ulazni troškovi, među kojima predvode različiti nameti koji dodatno opterećuju hrvatske proizvođače, a naše proizvode čine manje konkurentnima u odnosu na uvozne. Spomenut ću ovdje samo primjer domaćeg cementa koji je radi niza naknada, poput one za emisiju CO2, koje nema u drugim zemljama, cijenom manje konkurentan od uvoznog cementa neopterećenog sličnim davanjima. Nedopustivo je da u vremenu znatnog pada tržišta uvoz cementa raste, država gubi izvor sredstava, a našim tvrtkama pada promet i konkurentnost. Unatoč brojnim poteškoćama s kojima ćemo se morati nositi i u 2010. ipak možemo reći da vidimo tračak svjetla na kraju tunela. Cemex Hrvatska krizu nastoji prevladati izvozom, a na tome će biti naš naglasak i u sljedećoj godini. Mi ćemo se, nadalje, usmjeriti na korištenje alternativnih goriva biološkog podrijetla kako bismo smanjili uvoz primarnih energenata, uštedjeli neobnovljive prirodne resurse i smanjili emisije CO2. Međutim, temeljno pitanje i za sljedeću godinu ostaje: kako osigurati održivo poslovanje u uvjetima krize koja prema nikome nema milosti. Izazovi su svakim danom sve veći zbog pada aktivnosti i rasta troškova. Trebat će dosta vremena da iznova stvorimo temelje za profitabilnost jer bez nje nema investicija u razvoj za budućnost.

Trpimir Renić, predsjednik Uprave Cemexa