Bude li se poštivao novi Zakon o rudarstvu, koji će se početi primjenjivati od veljače iduće godine, inspekcija može zatvoriti gotovo sva eksploatacijska polja kamena, šljunka, pijeska, vapna i gline. Zakon je donesen u lipnju ove godine kako bi se uskladio s europskom prkasom, ali će se odredbe vezane za ovaj sektor primjenjivati od veljače. Međutim, problem je što tvrtke moraju imati riješene imovinsko-pravne odnose na cijelom prostoru planiranom za eksploataciju u šest mjeseci od njegova stupanja na snagu.

Kradljivci sirovina
U takvom roku to je nemoguće riješiti, zajednički je stav članica gospodarsko interesnog udruženja Promins i Udruge proizvođača građevinskog materijala pri HUP-u. Tko ne bude imao sređenu dokumentaciju, oduzet će mu se koncesija. Promins ima 53 članice koje eksploatiraju mineralne sirovine, godišnje ostvaruju ukupan prihod veći od milijarde eura te zapošljavaju više od 13.000 radnika. Goran Šredl, predsjednik GIU-a, tvrdi da od veljače svi mogu postati “ilegalci”. Prema njegovim riječima, postoje tri vrste eksploatacije. Među njima su legalni proizvođači mineralnih sirovina. Drugi su nelegalni gospodarski subjekti koji nisu dobili sve dozvole u razumnom roku, ali i dalje rade, jer znaju da će papire kad tad srediti. Treći su pak ilegalci koji su zapravo kradljivci sirovina i koje treba loviti policija kao i ostale lopove, a ne rudarska inspekcija. Uoči promjene Zakona stručnjaci su zagovarali rješavanje nelegalnosti i naglašavalii kako valja napraviti zakon koji je jednostavan, jasan i transparentan za sve. Iako se Zakon radio u suradnji s njima, Šredl ne zna kako je njegova četvrta verzija stigla u Sabor ni tko ju je radio. Korisinci tvrde da je velika mana i što tvrtke moraju same napraviti istraživanja, riješiti lokacijsku dozvolu i uložiti dosta novca. Nakon što sve srede, objavljuje se natječaj u kojem se ne daju nikakva jamstva o prednosti na koncesiju onih koji su radili istraživanja. Nisu precizirane ni naknade za koncesiju, nego će rješavati Uredbom što uvodi dodatnu nervozu među gospodarstvenike, zaključuje Šredl.

Neposredna nagodba
Darko Pranjić, glavni projektant u pulskom poduzeću Cesta, kaže da je novi Zakon zaokret, jer se nekada rudarskim tvrtkama omogućavalo rješavanje imovinskih odnosa sukcesivno tijekom eksploatacije. Imovinski odnosi s privatnim vlasnicima zemljišta rješavani su neposrednom nagodbom prema potrebama otkopavanja. Na državnom zemljištu dobivali su pravo služnosti za dio površina predviđenih za petogodišnju eksploataciju.

Birokracija

Šljunčare kao poljoprivredno zemljište
Žarko Horvat iz Holcima tvrdi da Zakon o rudarstvu potiče korupciju, a Predrag Mikulčić iz IGM Šljunčara Trstenik kaže da su šljunčare upisane u katastar još kao poljoprivredno dobro, a kamenolomi kao šume. Najviše problema imaju prijašnja poduzeća koja polja nisu mogla uvesti u kapital tvrtke. Država se upisala u vlasništvo iako je ono bivšim vlasnicima, seljacima, bilo plaćeno.