Predizborna kampanja za pete predsjedničke izbore u Hrvatskoj, iako je službeno tek počela, sigurno će ostati zapamćena po rekordnom broju “nezavisnih” kandidata i notornom nepoznavanju Ustava RH pojedinih kandidata, ali i medija, što je najopasnije i većine birača. Tako je za predstojeće predsjedničke izbore kandidirano čak sedam “nezavisnih”a, na prošlim izborima bilo ih je pet, pretprošlim tri, a na izborima 1992. i 1997. nije ih ni bilo. Zanimljivo je da na predstojećim izborima nema nijednog “zajedničkog” kandidata (koalicijskog), što može biti posljedica dvije stvari: ili narod nije spreman za veće promjene, ili doista imamo (pre)samouvjerene i “sposobne” kandidate. Podsjetimo, još aktualni predsjednik Stjepan Mesić na prošlim izborima bio je koalicijski kandidat čak osam stranaka, a izabran je tek u drugom krugu izbora.

Obećanja su čista demagogija
Čini se da su u ovoj kampanji najzanimljivija obećanja pojedinih kandidata da će “iskorijeniti korupciju”, “vratiti besplatne udžbenike”, “obračunati se s privatizacijom” ili, ukratko, “uzorati Hrvatsku”. Takvi kandidati, a svakim danom je sve više bisera tko će nam što za zemlju napraviti ako baš on/ona bude predsjednik, pokazuju notorno nepoznavanje Ustava RH i ovlasti koje su na temelju njega (i drugih zakonskih akata) dane predsjedniku. Sveučilišni profesor s Fakulteta političkih znanosti Branko Caratan kazao je da predsjednik u Hrvatskoj nema nikakve formalne ovlasti za predlaganje zakonskih akata Hrvatskom saboru. “Obećanja pojedinih predsjedničkih kandidata pokazuju vrlo loš primjer demagogije, nepoznavanje Ustava i kakvo politički nepismeno biračko tijelo nažalost u Hrvatskoj postoji”, kazao je Caratan i dodao da su najjače predsjednikovo oružje mediji, odnosno javnost. “Hrvatski predsjednik može putem ‘ja’”, pojasnio je Caratan, i dodao kako predsjednik može Vladi samo predložiti temu njezine sjednice (na Vladi je hoće li ili ne to prihvatiti) ili sudjelovati na njoj, ali sjednicu nikako ne može sam sazvati. Na problem “demagogije” određenih predsjedničkih kandidata u kampanji čak je nedavno upozorio i predsjednik Mesić koji je rekao: “Najlakše je govoriti općenito, ja ću dati ovo – ja ću dati ono. Ti ćeš dati ono što ti Ustav daje, a ne ono što ti želiš.” Vanja Škorić, pravna savjetnica GONG-a, kazala je kako “Ustav RH jasno definira ovlasti predsjednika koje ne uključuju besplatne udžbenike i borbu protiv korupcije, osim borbe protiv korupcije i pokazivanjem dobre prakse osobnim primjerom”, kazala je Škorić te dodala da su jedini mehanizmi kojima predsjednik može utjecati na zakonodavnu vlast “zagovaranje za donošenje, mijenjanje ili poboljšanje pravnog okvira svojim ugledom, znanjem, stručnošću ili autoritetom”. Veliki problem je i samo informiranje birača o stvarnim ovlastima prvog čovjeka izvršne vlasti, no čiji je to posao birači uglavnom (očito) ne znaju. “Državno izborno povjerenstvo (DIP) zaduženo je za informiranje birača o izbornom procesu. Ako se izborni proces promatra u cijelosti kao što to rade sve moderne europske države, a ne samo kao usko provođenje izbornih radnji, onda bi dio informiranja birača trebao biti usmjeren i na edukaciju o vrsti izbora te ovlastima tijela za koje birači glasuju”, kazala je Škorić.

Iz svega što je do sada viđeno (slušano) u ovoj kampanji jasno je da DIP, ali i određeni mediji, ne rade svoj posao na moderan europski način. Pojasnimo malo ovlasti predsjednika u Hrvatskoj; one su decidirano određene Ustavom, Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, Zakonom o izboru predsjednika, Zakonom o financiranju izborne promidžbe, Zakonom o popisu birača, Zakonom o posebnim pravima predsjednika nakon prestanka obnašanja dužnosti. Caratan je kazao kako su najvažnije ovlasti predsjednika sažete u Ustavu, a to su da predsjednik predstavlja i zastupa Repub­liku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti i odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. “To zapravo znači da je predsjednik najjači na područjima vanjske i sigurnosne politike te nadzorom nad sigurnosnim službama”, kazao je Caratan. Usto predsjednik raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasje­danje, može raspisati referendum, povjerava mandat za sastavljanje Vlade, ali i daje pomilovanja i dodjeljuje odlikovanja. Važno je naglasiti da je u Hrvatskoj predsjednik u velikoj mjeri ovisan o Vladi, ona mu, naime, predlaže (a Sabor potvrđuje) financijska sredstva, a prilikom osnivanja diplomatskih misija (diplomata) i konzularnih ureda (konzula) treba mu opet Vladin supotpis. Najsvježiji je primjer “borbe” predsjednika i Vlade o imenovanju/opozivanju ambasadora Nevena Jurice u SAD-u.

Janez protiv Janeza
“Primjer iz bližeg susjedstva – Slovenije, u vrijeme predsjednika Janeza Drnovšeka i premijera Janeza Janše, najbolje oslikava ovisnost predsjednika i Vlade; njih dvojca nisu se najbolje slagali i Janša je Drnovšeku uskratio dobar dio financijskih sredstava tako da on nije mogao putovati, odnosno predstavljati kvalitetno zemlju u inozemstvu”, pojasnio je Caratan. Sve su to primjeri koji pokazuju koliko je u nekim stvarima ovisna i specifična uloga predsjednika u Hrvatskoj, da on nije herojski junak koji magičnom palicom u trenu može riješiti fundamentalne probleme hrvatske ekonomije, korupcije, obrazovanja, privatizacije.Pojedinačna demagogija samo podcjenjuje biračko tijelo i govori o brkanju temeljnih pojmova hrvatskog političkog sustava. Škorić je napomenula da su upravo mediji vrlo bitan dio izbornog procesa te bi i njihova edukacija trebala biti u opisu posla institucije kao što je Državno izborno povjerenstvo. “Nažalost, u ovom trenutku se tim pitanjem nitko ne bavi”, kazala je.

Svjetski

Veliki mali Sarkozy
U francuskom političkom sustavu predsjednik imenuje premijera, koji potom imenuje članove vlade. “U Francuskoj sam predsjednik predsjeda vladom kada se pojavi na njezinoj sjednici”, kazao je Caratan i dodao da u toj zemlji u tom slučaju predsjednik može, ako je njegova stranka većinska u Nacionalnoj skupštini i Senatu (postoje dva parlamenta), predložiti zakonske akte koji se odnose na njegova najvažnija područja rada, a to su vanjska politika i sigurnost. Sadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, unatoč vrlo raznolikoj vladi, ipak dominira svojim timom i ministrima ostavlja malo prostora za manevriranje.

Bez stranačke stege
U Sjedinjenim Američkim Državama (u kojima ne postoji službena titula premijera) predsjednik sa svojim kabinetom obnaša kompletnu izvršnu vlast. “To znači da on može predlagati zakone u proceduru i predlaže ih”, kazao je Caratan i dodao da je cjelokupno zakonodavstvo SAD-a podložno njegovu političkom djelovanju. Jedini “problem” SAD-a je što je u toj zemlji stranački sustav drukčiji od “europskog”. To znači da zastupnici prilikom glasovanja o nekom zakonskom prijedlogu ne ovise o stranačkom tijelu, već o izbornom tijelu koje je tom zastupniku dalo mandat. Najnoviji primjer za to je glasovanje o zakonu o reformi zdravstva.

Treća sreća
Ruski politički sustav karakterizira polupredsjednički sustav s jakom pozicijom predsjednika. Možda to danas i nije najuočljivije (Putin i Medvjedev). “U toj zemlji čak 95 posto zakonskih prijedloga ide od vlade, ali i predsjednik može predlagati zakonske akte”, kazao je Caratan. Rusiju karakterizira da predsjednik predlaže Dumi (ruskom parlamentu) kandidata za predsjednika vlade i kroz povijest (posebice u doba Borisa Jeljcina) karakteristično je da Duma u trećem glasovanju za predsjednika vlade ipak prihvati predsjednikova kandidata jer su plaće i mirovine Dume za ruski standard izuzetno dobre, a predsjednik može raspustiti Dumu ako se iz trećeg pokušaja ne izabere predsjednik vlade.

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem

Umjetna inteligencija

AI alati dostupni svima ulaganje su u gospodarski i društveni napredak