U srijedu je sjednica Nadzornog odbora Podravke na kojoj se očekuje i formaliziranje odluke o imenovanju Ljube Jurčića na mjesto predsjednika NO-a, izvještaj Uprave o stanju u kompaniji, ali i rasprava o smjeni članova Uprave koji se nalaze u pritvoru. Dubravko Štimac, predstavnik PBZ-CO mirovinskog osiguranja u NO-u Podravke, i svojevrsni glasnogovornik grupacije mirovinskih fondova koji zajedno drži drugi po veličini paket dionica kompanije, prvi puta govori o svom dosadašnjem radu u NO-u, ali i svojim očekivanjima za naredno razdoblje.

Javnost misli da će se sutra puno toga dogoditi. Mogu li se očekivati neke prijelomne odluke? Hoće li, recimo, doći do smjene članova Uprave koji su u pritvoru?
Još nisam dobio dnevni red sjednice, a i da jesam, ne mogu prejudicirati neke odluke, pa tako ni ovu o smjeni. Taj slučaj nije ni najmanje banalan, od problema otpremnina do nekih drugih radno-pravnih odluka, ovisno o sadržaju pojedinačnih ugovora. Lako je konstatirati kako treba provesti smjenu, ali tu moramo biti vrlo oprezni da se ne bi doveli u situaciju u kojoj ne želimo biti. Sad se vidi i što se moglo dogoditi da smo tu smjenu proveli na onoj sjednici kad smo bili napadani zašto to nismo napravili. Ipak, imam saznanja da pravne službe kompanije o tome pripremaju materijale za ovu sjednicu.

Mislite li da ćete već sutra imati detaljan izvještaj o stanju u Podravci?
Iskreno, ne očekujem da ćemo imati cijelu sliku. Za to je nužno ne samo da Uprava na tome radi što je više moguće, nego i da interna revizija koja je podložna NO-u napravi provjeru, te da se u posao uključi i eksterna revizija. Uostalom, uopće nemamo rezultate istrage državnih organa niti znamo službeno što se zapravo istražuje. Valjda će kad istraga bude završena biti objelodanjeni nekakvi rezultati.

Sve je izglednije da stvarno stanje neće ni biti poznato prije izvanredne skupštine?
Upravo zato što je riječ o dugotrajnom procesu rečeno je da skupština ne može biti organizirana odmah. S čime bi se u tom slučaju došlo pred dioničare?

Što će točno mirovinski fondovi tražiti na skupštini? Kako ćete nastupiti?
U nedavnom priopćenju rekli smo što želimo sada, u kratkom roku – odijeliti poslovanje Podravke od postojeće afere, te organizirati Skupštinu društva najkasnije u siječnju 2010. Na njoj ćemo predložiti izmjene Statuta tako da se broj članova NO-a smanji sa 11 na 7. Dva člana daje najveći dioničar – država, dva člana mirovinski fondovi, jednog člana institucionalni investitori, jedan član bi bio predstavnik radnika, a jedan nezavisni stručnjak. Izmijenile bi se i neke druge stavke što bi dovelo do mogućnosti unaprjeđenja sustava kontrola i korporativne kulture, primjerice, postavljanje internog revizora odgovornog samo Nadzornom odboru te detaljnije definiranje načina vođenja tvrtke od strane Uprave. Nakon toga, postavila bi se nova Uprava s jasnim ciljevima. Uvjereni smo da bi takav NO spriječio eventualne dvostruke linije zapovijedanja.

Jeste li sa svojim zahtjevima upoznali državu i kakva je njihova reakcija?
Pozitivna.

Zašto sa svojim stavovima prije niste izašli u javnost? To se i očekivalo i tražilo?
U velikoj buci nema mjesta za racionalne ljude. Svoju ideju mi komuniciramo već neko vrijeme, ali nije uvijek nužno to raditi kroz medije. Osim toga, ranijih godina nismo imali tako značajne udjele u vlasništvu, a prije nego se ova afera dogodila, nitko, apsolutno nitko nije vidio mogućnost da najveći pojedinačni vlasnik dozvoli da institucionalni investitori dobiju više predstavnika u NO, a niti mogućnost drugačijeg razmišljanja i poslovanja. Lako je sada, kada je “lov” otvoren i dozvoljen, govoriti o tome što je trebalo. Ispada nažalost da su tek sada toliko sazrele, da institucionalni investitori dobiju mjesto koje im pripada sukladno njihovom vlasništvu. Ili, u protivnom, da iz toga vlasništva izađu.

A da ste prije javno priprijetili izlaskom iz NO-a i razotkrili razloge?
Ništa u životu nije revolucija, već evolucija, a mi samo pokušavamo biti faktori koji evoluciju guraju u pravom smjeru. Oko brzine evolucije obično prigovaraju oni koji nikada ništa nisu morali gurati. Kao član Nadzornog odbora, a o tome postoje zapisnici, uvijek sam, na svakoj sjednici govorio o troškovima i pokušavao utjecati na njihovo smanjivanje, racionalizacije i ostvarivanje bolje profitabilnosti, jer je ključni problem u Podravkinom poslovanju bilo upravo neupravljanje troškovima. Naprosto sam slutio da, ako bi predložio smjenu Uprave jer se ne pridržava ciljeva, da to ne bi prošlo. Zato sam procjenio da je jedino na čemu u tom trenutku mogu raditi je rad na troškovima. S novom Upravom, zaista se počelo raditi na tome, učinjeni su značajni pomaci u domeni proizvodnje i nabave i nadao sam se da napokon krećemo u boljem smjeru. Na žalost dogodila se aktualna afera. U novonastaloj trenutnoj situaciji, a s obzirom da su mirovinski fondovi u međuvremenu povećali svoje udjele na više od 22 posto, odlučili smo istupiti i snažnije zatražiti prava koja nam iz vlasništva već neko vrijeme pripadaju. Osobito jer se postojeći model pokazao, na žalost, nedovoljno dobar.

Ljubo Jurčić je proteklih dana iznio razmišljanja o svom angažmanu u NO-u, radu toga tijela i radu kompanije. Jeste li u međuvremenu kontaktirali i u kojoj mjeri ono što on kaže je sukladno vašim stavovima?
Mi se još nismo čuli ni razgovarali, no bez obzira o kome se radilo, mi možemo samo pozdraviti sve što će biti unaprijeđenje u racionalnom vođenju Podravke. Osobno mi je najvažnije da će se napokon izabrati predsjednik NO-a jer nemojmo zaboraviti da je u najvećoj krizi Podravke NO mjesec i pol dana bio bez imenovanog predsjednika NO-a.

Pa zašto niste reagirali? Zašto niste tražili imenovanje?
Da sam tražio, taj prijedlog ne bi bio izglasan. Država je dosad uvijek davala predsjednika NO-a i rečeno je da se to i sad želi poštivati.

Ali Darko Marinac nije bio predstavnik države u NO-u. Dva predstavnika države su naknadno opozvana i na njihova mjesta imenovani Jurčić i Miljenko Javorović?
Očito je dogovoreno da on obnaša tu funkciju. NO je za to glasao, kao što će po svemu sudeći sada glasati za Ljubu Jurčića, a vjerojatno ne bi glasao i da smo između sebe pokušali izabrati novoga predsjednika, a ne da čekamo dogovor države. No, ne treba tu biti radikalan. Država ima 26 posto udjela i najveći je pojedinačni vlasnik Podravke pa je i logično da predlože predsjednika.

Je li vas država konzultirala o izboru osoba koje će predsjedavati NO-u?
Ne.

Već imate detaljno razrađenu platformu za vrijeme nakon skupštine, odnosno program ciljeva za Upravu. Na čemu je naglasak?
Program se najviše tiče jasnih ciljeva oko pokazatelja rasta. U posljednjih pet poslovni prihodi rasli su po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,75 posto, dok je u istom razdoblju prosječan rast prodaje usporedivih kompanija (peer grupa) mjeren medianom iznosio 13,7 posto. Ako se raspon stope rasta unutar peer grupe kreće od 5,2 do 20 posto, mislim da je u Podravci racionalno tražiti rast od 10 posto godišnje. Da je bilo tako, prodaja Podravke bi sada bila 5,18 milijardi kuna. Odnosno, ukoliko na ostvareni prihod od prodaje u 2008. godini primijenimo tu stopu, tada bi prodaja za 2013. trebala biti oko 5,9 milijardi kuna. Kad je riječ o profitabilnosti, operativna marža za 2008. godinu iznosila je 4,3 posto, dok je median usporedivih kompanija bio oko 7 posto, a raspon se kretao od 4 do 13 posto. Mislim da se za Podravku može tražiti operativna marža od oko 7 posto, a neto dobit već slijedeće godine ne bi trebala biti manja od 120 do 150 milijuna kuna, pri čemu udio duga u imovini ne bi smio više rasti.

Doista mislite da je realno, nakon ovakve krize i poremećaja, već u 2010. očekivati pomake?
Suština je da se nakon Skupštine postave planovi poslovanja koji će onda biti i jedini Podravkini planovi. Uprava koja to može ostvariti, može voditi Podravku. Ako ne može, uvjeren sam da bi predstavnici institucionalnih investitora glasali za njenu smjenu. I to je suština. Samo se tako može ostvariti održivi rast u dugom roku, zaposlenost i plaće, a to je u stvari interes svih, i dioničara i zaposlenika i lokalne zajednice i države. Bez toga Podravki slijedi gubitak tržišnog udjela, a dug će pojesti imovinu. Takva kompanija nikome ne treba. Ne želimo se probuditi za godinu-dvije, a Vegeta da bude u vlasništvu neke druge kompanije, dječja hrana treće kompanije, Belupo u vlasništvu nekog svjetskog farmaceutskog diva koji će otpustiti 80 posto radnika i zatvoriti proizvodnju za koju nije zainteresiran, jer ima svoju sličnu proizvodnju. Takva Podravka ne treba nikome, a mirovinskim fondovima i ostalim institucionalnim investitorima ne treba takva dionica. Mi želimo jaku Podravku, punu profita i zaposlenosti.

A što ćete učiniti ako ne bude tako?
Ako naša inicijativa ne prođe, sumnjam da bi bili zainteresirani zadržati takvu dionicu u našim portfeljima.

A kako će se mirovinci postaviti prema potencijalnoj privatizaciji državnog udjela s obzirom na to da se neslužbeno govori o vrlo izraženom interesu Atlantic grupe za taj projekt?
Kako to nije u našoj domeni, samo vrlo, vrlo načelno možemo reći da kao i svaki racionalni dioničar pozdravljamo svaku promjenu koja bi vodila ka boljem upravljanju Podravkom i ciljevima koje smo mi postavili.

Licemjerje

Osjećate li se odgovornim za sve što se otvorilo u Podravci posljednjih mjeseci?
Bio bih odgovoran da sam znao, a nisam reagirao, da sam poticao takve transakcije ili imao osobnu korist od toga. No, mi za to nismo znali niti je to bila tema NO-a. Nitko u NO-u, bez jasnih uputa, sam ne bi uočio ni spriječio te radnje.

A uvid u revizorsko izvješće? Rad u revizijskom odboru NO-a? Zar se tamo nisu mogle uočiti sporne stavke?
Vrlo sam jasno na revizorskom odboru postavljao pitanja o povećanju duga, narušavanju odnosa kratkoročnog i dugoročnog duga, kamatama, tečajnim razlikama, o izdavanju i knjiženju obveznica,… No, pozivam stručnjake da mi pokažu u gdje se u izvješću vidi ovo što je napravljeno ili neka pogledaju revizorska izvješća bilo koje kompanija i neka sada, a ne post festum, u izvještajima pokažu što se događa u nasumce izabranoj kompaniji. Mislim da je u ovom slučaju na djelu veliko licemjerstvo, jer ne znam baš gdje bi se u poslovnim izvještajima bilo koje tvrtke pronašli neki dokumenti koji su izdani,a nisu, recimo, proknjiženi.