Hrvatski poduzetnici trebali bi poraditi na svojim općim znanjima i vještinama, poput rada na računalu, prezentacijskim vještinama te na baratanju stranim jezicima. Osim toga trebali bi biti samostalniji i odlučniji u donošenju poslovnih odluka, komunikacijske vještine trebale bi im biti izraženije, a bilo bi idealno i da su motiviraniji za rad. Što se tiče poslovnih znanja i vještina, naglasak bi u obrazovanju trebalo staviti na poslovno pregovaranje, marketing i prodaju te upravljanje kvalitetom jer im to nedostaje.

Rezultati su to analize potreba za obrazovanjem u malim i srednjim poduzećima s posebnim naglaskom na poduzetničke vještine koja je predstavljena na konferenciji EDUCA PLUS koja je održana ovaj tjedan. Analiza je rezultat suradnje između Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) i Hrvatske gospodarske komore (HGK) na izradi analize obrazovnih potreba u malom gospodarstvu. U Hrvatskoj zasad ne postoji redovno i sistematično prikupljanje podataka o ishodima obrazovanja malih i srednjih poduzetnika, kao ni o treninzima i drugim obrazovnim akcijama koje pridonose njihovoj poduzetničkoj ideji i razvoju poslovanja. Upravo je to cilj zajedničkog projekta MINGROP-a i HGK-a jer će se rezultati analiza koristiti za kreiranje i financiranje obrazovnih potreba poduzetnika, uključivanje poduzetništva kao ključne kompetencije u cjeloviti obrazovni sustav Hrvatske te za realizaciju kampanje za bolje upoznavanje s dostupnim državnim potporama. Prema analizi koju je na konferenciji EDUCA PLUS predstavila Vesna Štefica iz Centra za razvoj ljudskih potencijala pri HGK-u, ispitano je 4647 poduzeća iz cijele Hrvatske, mahom u privatnom vlasništvu. Iz odgovora se dalo zaključiti da najveći broj zaposlenih u tim poduzećima ima samo srednju stručnu spremu, čak 71 posto. Slijede visokoobrazovani kojih je 16 posto, 11 posto je onih koji su završili samo osnovno obrazovanje, a čak dva posto nema ni to. Većima mikro i malih poduzeća izjasnila se da u njima obrazovno-kadrovska pitanja rješava direktor, dok u srednjima to najčešće rade služba ili osoba zadužena za ljudske resurse. Tvrtke uglavnom same financiraju obrazovanje svojih zaposlenika, djelomično to rade sami zaposlenici, a državne se potpore ili drugi oblici pomoći koristi vrlo rijetko, najčešće ih rabe srednja poduzeća. Iako im dodatne vještine i znanja trebaju, poduzetnici bi bili najsretniji kada bi ih netko drugi za njih financirao, dok su im stručni i kvalitetni programi edukacije manje bitni.

Sposobnost planiranja
“Učenje za poduzetništvo možemo razdvojiti u dva dijela. Jedan je onaj na koji svi prvo pomisle, a to je osposobljvanje pojedinca znanjima i vještinama potrebnim za pokretanje vlastitog posla, međutim drugi segment, još važniji, cjeloživotno je učenje za poduzetništvo. Ono podrazumijeva osposobljavanje pojedinca vještinama koje su mu potrebne u svakodnevnom životu te za razvoj karijere”, objašnjava V. Štefica. To uključuje kreativnost, inovativnost i preuzimanje rizika kao i sposobnost planiranja i vođenja projekata kako bi se ostvarili predviđeni ciljevi.“Obrazovanje za poduzetništvo treba započeti u najmlađoj dobi, u vrtiću, kreiranjem novog sustava vrijednosti, poticanjem dječje kreativnosti i znatiželje, te se treba nadograditi kroz godine formalnog obrazovanja učenjem rada u timu, poticanjem samostalnog donošenja odluka, preuzimanjem odgovornosti i slično”, kaže V. Štefica. Cilj ove suradnje Hrvatske gospodarske komore i resornog ministarstva je upravo to: implementirati obrazovanje za poduzetništvo u sve formalne i neformalne oblike edukacije te pomoći poduzetnicima u lakšem pristupu inistitucijama kao i u korištenju državnih potpora. No kada se govori o obrazovanju poduzetnika, onda se kod nas obično misli da je riječ o obrazovanju ljudi koji vode svoj posao, odnosno obrt ili malo poduzeće, ali to je samo dio poduzetničkog obrazovanja, napominje Slavica Singer, voditeljica katedre za poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.

Preuzimanje rizika
“Treba razlikovati obrazovanje poduzetnika, odnosno onih koji već djeluju poduzetnički, od obrazovanja zaposlenih za poduzetničko ponašanje. I jedni i drugi trebaju u sebi izgraditi kapacitet za preuzimanje rizika za svoje odluke, bez obzira gdje će i što u svojoj karijeri raditi”, ističe Singer.

Učenje od vrtića

I djeca mogu učiti za poduzetnike
“Djeca već od vrtićke dobi mogu kroz igru razvijati poduzetničku navike i kulturu, a nakon toga i u osnovnom, srednjem te visokoškolskom obrazovanju. Cjeloživotno obrazovanje je, upravo kada govorimo o poduzetništvu, dobar format obrazovanja koji se mora primjenjivati u cijelosti”, kaže i Vesna Cvitanović, voditeljica Odjela poduzetništva Veleučilišta Vern te zaključuje da su obrazovne institucije na dobrom putu da svoj zadatak uspješno obave, ali one nisu jedini čimbenik koji može osigurati uspjeh poduzetničke aktivnosti malih i srednjih poduzeća, već je to zadatak političkih, gospodarskih, zakonodavnih i ostalih struktura na državnoj razini.