Činjenica da u krizi bogatiji postaju još bogatiji, a siromašniji još jadniji, poznata je od vajkada. No isto je tako karakteristika svake suvremene krize da stagnira srednja klasa koja je stup svakoga stabilnog društva.

Srednja klasa, bez obzira je li riječ o građanskom sloju, rangu automobila ili potrošačkoj robi, u krizi uvijek bilježi znatne minuse. Najnoviji primjer su hrvatski trgovci namještajem koji su pred kolapsom. I dok su veliki trgovci poput Lesnine i Soliduma, koji prodaju uglavnom brendirani i skuplji namještaj u plusu, većina manjih trgovaca koja prodaje osrednji namještaj je na mukama, ili je već stavila ključ u bravu. Naravno, cinici bi rekli da je u ovim vremenima, jače nego inače, na površinu isplivao princip “nisam dovoljno bogat da kupujem jeftino”. Primjer tome je i da BMW i Audi bilježe rast prodaje za razliku od ostalih marki. No teško da je riječ o našim preferencijama, već je prije riječ o realnim mogućnostima naših kućnih budžeta. Rast plaća je prošlost, a sigurnost posla je slabija nego prije. Banke, iako redom objavljuju rekordne dobiti, masovno ograničavaju kreditne plasmane. To je izazvalo dodanu “paniku” u javnosti i situaciju da i kreditno sposobni više ne traže kredit. Situacija je dovedena do apsurda činjenicom da se banke oglašavaju sloganom da su i dalje institucije koje građanima posuđuju novac. Krizni porez, koliko god bio nužan, još je dodatno pojačao ekonomsku krizu.Dakle, kriza je tu sa svim svojim posljedicama i vjerojatno će preživjeti poduzetnici koji su orijentirani na “premium” sektor kao i oni koji su u kategoriji najjeftinijih. Ostali će se prilagoditi ili ih neće biti.