EN DE

Kineske kompanije odlučno krenule u preuzimanje svijeta

Autor: Dario Kuntić
22. listopad 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Energetski izvori u Nigeriji, Kongu, Kanadi i Brazilu, željezna ruda u Australiji te financijske tvrtke u SAD-u i JAR-u, samo su neke od meta kineskih investitora

Kina je čvrsto odlučila zavladati svjetskim tržištima. Ono što se do prije dva desetljeća činilo gotovo nemogućim danas je stvarnost – kineske kompanije po svijetu kupuju sve, od prirodnih bogatstava preko visokotehnoloških kompanija i proizvođača automobila do nekretnina. No kako piše Fortune, sa zalihama strane valute od 2,1 bilijuna dolara nije teško investirati u nešto drugo osim američkih državnih obveznica.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Naftni izvori u Nigeriji, Kongu, Brazilu, Kanadi i Kazahstanu, prirodni plin u Iranu (koga briga za američke sankcije), željezna ruda u Australiji, poluvodiči i Japanu te financijske tvrtke u Sjedinjenim Državama i Južnoafričkoj Republici, samo su neke od meta kineskih investitora. Kina se tako početkom 21. stoljeća pozicionirala kao glavni svjetski kupac, a ako sve pođe prema planu, sljedeće desetljeće bi mogla postati i glavni izvoznik kapitala na svijetu. Kako na to gleda ostatak svijeta? Dok zemlje u razvoju kineska ekonomska moć ne zabrinjava previše jer sada od ulaganja imaju samo koristi, Zapad nije baš blagonaklon prema kineskoj ekonomskoj ekspanziji. No dok Europa trpi u tišini, Amerika se ipak pokušava postaviti odlučnije. Tako je Washington opasno prijetio zaštitnim carinama na uvoz kineskog tekstila, dok su na uvoz guma carine i uvedene. Washingtonu je manevarski prostor ipak sužen s obzirom na to da je Peking najveći financijaš američkoga državnog duga. Unatoč snažnom širenju pred Kinom ipak postoje mnoge zadaće, poput boljeg pozicioniranja domaćih tvrtki u svijetu, kako bi uistinu postala globalna sila.

Kina je čvrsto odlučila zavladati svjetskim tržištima. Ono što se do prije dva desetljeća činilo gotovo nemogućim danas je stvarnost – kineske kompanije po svijetu kupuju sve, od prirodnih bogatstava preko visokotehnoloških kompanija i proizvođača automobila do nekretnina. No kako piše Fortune, sa zalihama strane valute od 2,1 bilijuna dolara nije teško investirati u nešto drugo osim američkih državnih obveznica.

Naftni izvori u Nigeriji, Kongu, Brazilu, Kanadi i Kazahstanu, prirodni plin u Iranu (koga briga za američke sankcije), željezna ruda u Australiji, poluvodiči i Japanu te financijske tvrtke u Sjedinjenim Državama i Južnoafričkoj Republici, samo su neke od meta kineskih investitora. Kina se tako početkom 21. stoljeća pozicionirala kao glavni svjetski kupac, a ako sve pođe prema planu, sljedeće desetljeće bi mogla postati i glavni izvoznik kapitala na svijetu. Kako na to gleda ostatak svijeta? Dok zemlje u razvoju kineska ekonomska moć ne zabrinjava previše jer sada od ulaganja imaju samo koristi, Zapad nije baš blagonaklon prema kineskoj ekonomskoj ekspanziji. No dok Europa trpi u tišini, Amerika se ipak pokušava postaviti odlučnije. Tako je Washington opasno prijetio zaštitnim carinama na uvoz kineskog tekstila, dok su na uvoz guma carine i uvedene. Washingtonu je manevarski prostor ipak sužen s obzirom na to da je Peking najveći financijaš američkoga državnog duga. Unatoč snažnom širenju pred Kinom ipak postoje mnoge zadaće, poput boljeg pozicioniranja domaćih tvrtki u svijetu, kako bi uistinu postala globalna sila.

2,1 bilijun dolara iznose zalihe strane valute u kineskoj državnoj blagajni

1 milijardu dolara uložio je China Investment Corp. kako bi kupio 11 posto udjela u kazahstanskoj energetskoj kompaniji JSC KazMunaiGas Exploration

50 milijardi dolara iznosile su kineske investicije u stranim zemljama 2008. godine

10 milijardi dolara pozajmila je Kineska banka za razvoj brazilskoj energetskoj kompaniji Petrobras za razvoj naftnih izvora u dubokim vodama

5 milijardi dolara stajao je 10-postotni udjel u Morgan Stanleyu koji je 2007. kupio China Investment Corp.

21 stoljeće označilo je početak snažne kineske ekspanzije na svjetska tržišta

4,7 milijardi dolara vrijedan je ugovor između Kineske državne naftne korporacije (CNPC) i Irana za razvoj iranskoga plinskog polja South Pars

5,6 milijardi dolara stajao je 20-postotni udjel Standard Banka iz JAR-a koji je kupio Industrial & Trade Bank of China

107 milijardi dolara iznosila je trgovinska razmjena između Kine i Afrike 2008. godine, što je 45-postotno povećanje u odnosu na godinu prije

9 posto udjela kupila je kineska tvrtka Aluminium Corp. u anglo-australskoj kompaniji Rio Tinto za 14 milijardi dolara

2 milijarde dolara stajao je udjel u kanadskom Tanganyika Oilu

Autor: Dario Kuntić
22. listopad 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close