Europska komisija je krajem 2008. godina predložila produljeno korištenje NE u Europi, a Europski parlament je velikom većinom prihvatio nacrt plana buduće energetske strategije EU-a koji, između ostaloga, poziva na ulaganje u nuklearnu energiju, smatrajući da se nuklearna energija primjenjuje uz najviše tehnološke standarde (barem u EU) i da u svijetu već normalno radi tridesetak trajnih odlagališta nisko i srednje radioaktivnog otpada. U dokumentu Europske komisije pod nazivom Europski strateški energetski tehnologijski plan (SET plan) iz 2007. godine definiraju se europski tehnološki prioriteti u cilju ostvarenja energetske budućnosti s malim emisijama (low carbon future), odnosno održiva, sigurna i ekonomski povoljna energija. Cilj spomenutog SET plana je kreiranje nove energetske tehnološke politike u Europi. Tako je jedna od prioritetnih inicijativa koja se predlaže u sektoru industrije (pored ulaganja u OIE i CCS tehnologije) i održiva nuklearna fisija, odnosno razvoj nuklearnih reaktora generacije IV.

Komponente sigurnosti
Budući da međunarodna energetska agencija (IEA) očekuje određeni porast kapaciteta u nuklearnim elektranama (na 416 GW u 2020.) dokument EU Nuclear Ilustrative Programme iz 2007. godine smatra da je uloga EU da razvija dalje, u skladu sa zakonom EU, najbolje raspoložive tehnologije korištenja nuklearne energije u članicama koje su se za nju odlučile, ali u skladu s najvišim standardima sigurnosti i sprečavanja proliferacije definiranim u sporazumu Euratom. Sigurnost NE može se promatrati s najmanje četiri aspekta: sigurnost rada elektrane, sigurnost odlaganja radioaktivnih materijala i goriva te dekomisija elektrana, sigurnost tržišta goriva i sigurnost od terorističkih i ratnih djelovanja. Događaji u nuklearnim elektranama u Černobilu i Otoku tri milje, te kasnije manji incidenti u drugim nuklearnim elektranama bez izraženih posljedica, otvaraju s pravom pitanje o sigurnosti rada elektrana. Iako je vjerojatnost nesreća u nuklearnim elektranama višestruko smanjena, postavlja se pitanje da li se može vjerovati tehnologijama, ljudima koji vode elektrane, procedurama i energetskim tvrtkama i državnim vlastima. U normalnim i profesionalno odgovornim uvjetima sve komponente sigurnosti, svi dionici sigurnosti morali bi osigurati sigurnost rada elektrana. Ako jedan od dionika zakaže, sigurnost je potencijalno ugrožena. Skladištenje radioaktivnog otpada, posebno visoke radioaktivnosti, kao i problem dekomisije starih nuklearnih elektrana jest druga komponenta sigurnosti nuklearnih elektrana. Problem odlaganja visokoradioaktivnog otpada će se rješavati uspješnije ako bude zajednički europski problem. Diskontirani troškovi dekomisije koji se uzimaju u obzir prilikom izgradnje elektrane, računajući na razdoblje rada od 60 godina i više, iznose od 0,5 do 1 EUR/MWh. Treća komponenta sigurnosti je nuklearno gorivo. Trenutno je cijena urana prilično stabilna jer nema velikih promjena potražnje, ali ograničenost rezervi i njihova neravnomjerna raspodjela u svijetu, u slučaju sve većeg broja NE mogli bi dovesti u pitanje argument korištenja nuklearne energije u cilju povećanja sigurnosti opskrbe. Procjenjuje se da bi zalihe mogle trajati do 70 godina uz uvjet da godišnja potrošnja goriva ostane na današnjoj razini. Četvrtu komponentu sigurnosti od terorističkih i ratnih djelovanja, ne treba nikad isključiti. U posljednjem ovogodišnjem izvješću Svjetskog energetskog vijeća (WEC) njegovi članovi ističu tri glavna izazova kada je u pitanju kratkoročni i dugoročni razvoj energetike: sigurnost opskrbe i predvidivost energetskih potreba; održivost sadašnje energetske politike i ublažavanje siromaštva energijom, prisutnog kod više od 2 milijarde stanovnika naše planete.

Stav WEC-a je da sve energetske opcije, pa i nuklearna, zajedno s velikim hidroelektranama, CCS tehnologijom i obnovljivim izvorima trebaju biti ravnopravno razmatrane ukoliko se ima u vidu cilj ugljično neutralne proizvodnje energije u budućnosti. Od reaktora IV. generacije se očekuje da će dati značajan doprinos u tom smislu iza 2030. godine. Što se tiče budućeg uspjeha nuklearne energije na tržištu električne energije WEC smatra da će on ovisiti o: stabilnosti i predvidljivosti tržišnih pravila, odnosno njihovoj mogućnosti da osiguraju pogodno okruženje za investicije, neovisnosti i transparentnosti regulative o sigurnosti, dogovoru o zajedničkom tehnički izvedivom, ekonomski povoljnom i javno prihvatljivom okviru za odlaganje otpada, jednostavnosti i brzini procesa ishođenja građevinske i uporabne dozvole, standardizaciji u proizvodnji reaktora, podršci istraživanju i razvoju novih tehnologije, kao i proizvodnje vodika i drugih oblika goriva, aktivnom uključenju dionika u procesu konzultacija i priprema, ravnomjernoj raspodjeli rizika i dobiti među svim uključenim dionicima. Rasprave o nuklearnim elektranama u pravilu oslikavaju jednodimenzionalnu stranu stavova: za ili protiv. Danas se može stručno i znanstveno potvrditi da su nuklearne elektrane iz dana u dan pouzdanije, da je tehnološki moguće riješiti probleme svih vrsta otpada, da su po cijeni prihvatljive, itd. S druge strane rizik od moguće katastrofe nije bio samo teoretski, incidenti se povremeno događaju, problem odlaganja istrošenog goriva nije riješen pravodobno, itd. Iako su nuklearne elektrane tipa Černobil građene isključivo na području nekadašnjeg SSSR-a te iako je nakon spomenutih nesreća sigurnost svih NE unaprijeđena, sve to stvara i pitanja je li dostignuta razina sigurnosti dovoljno velika i može li se imati povjerenja u sve dionike sigurnosti rada nuklearnih elektrana.

Planovi do 2050.
Treća dimenzija rasprave o potrebi izgradnje nukearnih elektrana je moguća nužnost izgradnje nuklearnih elektrana, ako se prihvate planovi radikalnog smanjenja emisij stakleničkih plinova. Istraživanja koja se sada provode za razdoblje do 2050. i radikalno smanjenje emisija, ukazuju na potrebu izgradnje nuklearnih elektrana. Četvrta dimenzija rasprave o nuklearnim elektranama je tehnološki razvoj i nove generacije nuklearnih elektrana koje se temelje na fuziji. Sinergija u istraživanjima, bez obzira na poslovne interese tvrtki i razvijenih zemalja može dati očekivani rezultat. Peta dimenzija se odnosi na sekundarne rezultate znanstvenih istraživanja nenuklearnih elektrana, a uključuju mogućnosti primjene tih istraživanja i materijala u drugim područjima, jačanje tehnološke sposobnosti tvrtki koje su uključene u nuklearni program ili onih koji su sposobni primijeniti postignuta znanstvena dostignuća. To se prije svega odnosi na razvijene zemlje i velike zemlje. Nažalost, postoji i crna strana svega toga, a to je korištenje tih dostignuća u nemirnodopske svrhe.Šesta dimenzija proizlazi iz važnosti distribucije proizvodnje na različite izvore, kako bi se osigurala sigurnost energetskog sustava. U narednom razdoblju, a u konceptu očuvanja klime, značajno bi porasle potrebe za električnom energijom, što će cijeli problem opskrbe električnom energijom učiniti složenijim i zahtjevnijim. Nuklearne elektrane u tome mogu imati značajnu ulogu.

Goran Granić,
Autor je ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar i član Redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika.

Percepcija

Neovisan nadzor
Odluka za ili protiv nuklearne energije u budućnosti u najvećoj mjeri ovisi o javnoj percepciji navedenih višestrukih rizika vezanih za njeno korištenje, kao i realnog sagledavanja nužnosti izgradnje. Percepcija o nuklearnim elektranama će ovisiti o odgovornom obavljanju posla svakog dionika u lancu: tehnološki razvoj, proizvođači opreme, osoblje koje vodi elektrane, energetske tvrtke, regulatori i državne institucije. Za Europsku unije problem mora imati zajedničku dimenziju, posebno u nadzoru svih dionika u odgovornom izvršavanju svojih obveza. Nadzor nuklearnih programa mora biti nezavisan o bilo kojoj državnoj vlasti.

Digitalna transformacija

Private GPT: Ključ sigurne i suverene umjetne inteligencije u suvremenom poduzeću

Projekt

Wellovar – projekt koji donosi snažan zamah kontinentalnom turizmu