Financijski plan trebao bi pokazati financijsku održivost, odnosno da projekt nije izložen riziku istjecanja novčanih sredstava, a da bismo diskontirali financijske tokove do sadašnjosti i izračunali neto sadašnju vrijednost, potrebno je utvrditi odgovarajuću diskontnu stopu. Znači pokazatelji koji se koriste za financijsku analizu jesu financijska interna stopa rentabilnosti i financijska neto sadašnja vrijednost projekta.

Ovdje ćemo spomenuti i ono nama osobito zanimljivo, a to je određivanje stope sufinanciranja. To je zapravo postotak koji određuje koliko je opravdanih troškova pokriveno financiranjem EU kroz nepovratna sredstva. Uredbe određuju najvišu gornju granicu koja se primjenjuje za svaki fond i uspostavljaju opća načela oblikovanja postotka. Ekonomska analiza ocjenjuje doprinos projekta gospodarskoj dobrobiti regije, odnosno zemlje. Izražuje se uime čitavog društva, tj. regije i zemlje, umjesto samo vlasnika infrastrukture kao što je to primjer u financijskoj analizi. Ekonomska analiza određivanjem odgovarajućih konverzijskih faktora za svaku stavku primitaka i izdataka proizvodi tablicu koja uključuje koristi i društvene troškove izostavljene iz financijske analize. Tržišne cijene upotrijebljene u financijskoj analizi pretvaraju se u obračunske cijene (koje ispravljaju cijene narušene nesavršenostima tržišta), a razmatraju se usporedno i vanjski učinci koji dovode do koristi i društvenih troškova izostavljenih iz financijske analize s obzirom na to da ne proizvode stvarne novčane izdatke, odnosno prihod. To je moguće provesti pripisivanjem ad hoc konverzijskih faktora svakoj stavci – primitaka, odnosno izdataka sa svrhom promjene tržišne cijene u obračunske. Da zaključimo, ekonomska se analiza sastoji od ispravka za poreze/subvencije i ostale transfere (ispravak za fiskalne aspekte), ispravka za vanjske učinke, i treće, pretvaranja tržišnih cijena u obračunske radi obuhvaćanja svih društvenih troškova i koristi (određivanje konverzijskih faktora). Što ubrajamo pod vanjske učinke pri CBA? Cilj je utvrditi vanjske troškove, odnosno vanjske koristi koje nisu obuhvaćene financijskom analizom. Kao primjer ovdje možemo navesti troškove i koristi koje proizlaze iz učinaka na okoliš, vrijeme ušteđeno projektima na području prometa, ljudski životi spašeni projektima na području zdravstva i slično. Katkad je izrazito teško vrednovati vanjske troškove i koristi iako ih je moguće jednostavno utvrditi. Projekt može prouzročiti određenu ekološku štetu, čiji se učinci zajedno s ostalim faktorima pojavljuju na dugi rok te ih je teško kvantificirati i vrednovati.

Ana Tomašek, savjetnica za nepovratna sredstva u RR&Co Knowledge Centre Ltd., EU Partners