Pred vratima je nova turistička sezona koja osim suhoparnog zbroja noćenja za mnoge Hrvate znači najezdu na “Mediteran kakav je nekad bio” siromašnih Čeha, Slovaka i Mađara, glasnih i vječno pripitih Rusa, suparničkih Slovenaca, bogatih Talijana, Nijemaca i Austrijanaca, škrtih Japanaca ili bahatih i rabijatnih Britanaca. Nažalost, takvi stereotipi često opterećuju odnos domicilnog stanovništva s gostima, što je prije nekoliko godina čak dovelo do toga da je češki novinar Bohuslav Borovička vratio hrvatskom veleposlanstvu u Pragu Zlatnu penkalu, nagradu HTZ-a za promicanje hrvatskog turizma. Borovička je kao glavni razlog svog postupka naveo podcjenjivački odnos hrvatskih turističkih djelatnika prema njegovim sunarodnjacima.

Predrasude prema Istoku
O predrasudama prema gostima iz istočne Europe, Renata Tomljenović, znanstvena suradnica na Institutu za turizam, smatra da nisu utemeljene na činjenicama. “Naša su istraživanja pokazala da su gosti iz Mađarske, Češke, Slovačke ili Rusije u pravilu visokoobrazovani te da dolaze iz višeg srednjeg sloja, dakle riječ je o inženjerima, liječnicima ili odvjetnicima”, rekla je Tomljenović. Međutim, stereotipe ne stvaraju samo Hrvati o svojim gostima nego i gosti o Hrvatima. Tomljenović tvrdi da je na pitanje kakvo je opće mišljenje o Hrvatskoj vrlo teško odgovoriti. “Nemamo podataka o tome kako stranci doživljavaju Hrvatsku i cijelo područje Balkana jer nikada nismo proveli sustavna istraživanja na stranim tržištima, ne mogu reći kakav je imidž Hrvatske u inozemstvu”. Mislav Veselica, koordinator za Hrvatsku u Atlas Airtoursu, smatra da se Hrvatska nema čega sramiti. “Mi smo mješavina različitih povijesnih i kulturnih utjecaja i smatram da je upravo ta različitost naša prednost, ali, nažalost, nije ponajbolje artikulirana. Mislim da strani gosti, ako čak i dođu s određenim predrasudama, vrlo brzo dožive pozitivno iznenađenje. Što se tiče razine higijene ili ponude hrane i pića, mi smo jedan dobar proizvod”, zaključuje Veselica. Stereotipi u turizmu nisu rijetki, ali ih upravo turizam može ublažiti, tvrdi Tomljenović. “Na globalnoj razini turizam možemo smatrati najvećom svjetskom industrijom mira. Naime, prema jednoj teoriji turizam dovodi velik broj ljudi u međusobni kontakt, kroz taj kontakt oni se bolje upoznaju, a taj proces dovodi do rušenja stereotipa i boljega međusobnog razumijevanja”, pojašnjava Tomljenović. Prema njezinim riječima, kroz društveni kontakt, uključujući i one nastale tijekom turističkih putovanja, dio stereotipa može se promijeniti iako stupanj njihove promjene ovisi o mnogim drugim aspektima nečije osobnosti poput etnocentričnosti ili introvertiranosti. Renata Tomljenović tvrdi da stereotipi nastaju u svakodnevnom životu kroz anegdote, viceve ili medije jer “što manje znamo o nekoj nacionalnoj, vjerskoj ili rasnoj skupini, to ih lakše stereotipiziramo”. Zato želju neke osobe da turistički otputuje u inozemstvo treba promatrati iz više kuteva.

“Postoji cijeli niz motivacija za putovanje. Ako se netko odluči otputovati nekamo, to ne znači da je to učinio samo zato da bi upoznao neku drugu zemlju, narod ili kulturu. Drugim riječima, turistička putovanja ne prejudiciraju želju za upoznavanjem druge kulture”. Jedna od takvih, pomalo egzotičnih kultura, jest japanska. Prema tvrdnjama naših turističkih djelatnika, Japan postaje sve važnije emitivno tržište za hrvatski turizam. Japanske turiste, ponajviše u zrelijoj dobi, često se može vidjeti u hrvatskim gradovima kako znatiželjno obilaze povijesne znamenitosti i neumorno fotografiraju. Međutim, prema riječima Tomljenović, japanskih turista i njihove kulture ne treba se bojati. “Nakon osamdesetih godina i prvih objavljenih studija nijedan geografski segment turista nije tako temeljito istražen kao japanski. Istodobno nijedan segment turista nije toliko stereotipiziran kao oni, a stereotipi o njima se razlikuju od zemlje do zemlje. Tako su npr. u Australiji uvjereni kako Japanci ne vole konzumirati nikakvu drugu hranu osim svoje, ali da zato puno troše i vole kupovati. Dojam o njima stečen među našim turističkim djelatnicima jest da su škrti, hodaju uokolo cijeli dan samo s bočicom vode, ali ipak vole našu hranu”. Međutim, Mislav Veselica o japanskim turistima ima samo riječi hvale. “Riječ je o klijenteli s mnogo poštovanja. Zbog vrlo razvijene estetske svijesti japanski turisti posebno vole obilaziti kulturno-povijesne znamenitosti ili prirodne ljepote. Iako im je naša gastronomija potpuno strana, vrlo su otvoreni prema iskušavanju okusa hrvatskih specijaliteta”.

Prijateljski odnos
Unatoč svemu bilo bi potpuno neprimjereno pripremati neku našu turističku destinaciju za dolazak stranih gostiju na temelju predrasuda koje, bili toga svjesni ili ne, gajimo o gotovo svim skupinama gostiju koji nam dolaze u posjet. “Ako želimo prilagođavati našu turističku ponudu prilagođavajući se kulturno uvjetovanim navikama i preferencijama naših gostiju, trebamo se pitati koliko zapravo poznajemo goste s određenog tržišta i na temelju čega odlučujemo kako se prilagoditi”, kazala je Tomljenović. Tajna je u normalnom, ljudskom odnosu prema gostima. “Kada se ostvari kontakt između turista i domaćina i kada se on odvija u ugodnoj atmosferi, ne samo da se umanjuju negativni stereotipi o domaćinima i o posjećenoj zemlji u cjelini nego su ti kontakti i najveći izvor zadovoljstva boravkom u destinaciji. Ne možemo dovoljno naglasiti važnost prijateljskog odnosa prema našim gostima”, preporučila je svima koji se bave turizmom u Hrvatskoj Renata Tomljenović.

Mislav Veselica

Noćni život
Pripremati turističku destinaciju za dolazak stranih gostiju na temelju predrasuda bilo bi potpuno neprimjereno. Priprema turističke destinacije je složen i dugogodišnji posao. Najveći nedostatak našega turizma jest slaba ponuda i nedovoljno sadržaja u pred i posezoni, smatra Mislav Veselica. “Nemamo ni čak ni ‘tišu’ varijantu noćnog života”, kaže Veselica.

Renata Tomljenović

Prilagođavati se ili ne
Želimo li turističku ponudu prilagođavati kulturno uvjetovanim navikama i preferencijama gostiju, trebamo znati na temelju čega odlučujemo kako se prilagoditi? Renata Tomljenović navodi brojne studije koje su istraživale Japanske turiste kao geografski segment. I usto nijedan narod nije tako stereotipiziran kao oni, a stereotipi se razlikuju od zemlje do zemlje: Australci o Japancima misle da žele jesti samo svoju hranu, ali troše mnogo novca i vole kupovati. U nas iz doživljavaju kao škrte turiste koji hodaju s bocom vode u ruci.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’