Među razlozima pada tržišta automobila u Hrvatskoj zasigurno je i novi, pooštreni kurs leasing tvrtki kada je riječ o financiranju nabave novih vozila, a posebice kada je riječ o operativnom leasingu. Naime, temelj operativnog leasinga – koji se s pravom naziva i poslovnim ili dugoročnim najmom automobila – procijenjena je vrijednost predmeta leasinga nakon njegova isteka. Drugim riječima, kako korisnik leasinga financira samo razliku između novonabavne i procijenjene buduće vrijednosti vozila, leasing kući od presudne je važnosti moći pravilno procijeniti koliko će određeni model vozila vrijediti nakon isteka toga dugoročnog najma. I ovdje dolazimo do prvog problema: ekonomska je kriza (ali i pad prodaje novih vozila) u golemoj mjeri poremetila tržište rabljenih vozila te je njihova ponuda znatno veća od potražnje. Sve to uvjetuje činjenicu da vrijednost rabljenih automobila pada ispod svih granica te leasing kompanije imaju goleme probleme procijeniti koliko – realno – vrijedi njihov vozni park, odnosno koliko će vrijediti pojedino vozilo kada prestane ugovor o najmu.

Sve veće jamčevine
Odgovor leasing kuća je logičan: smanjuju procjenu buduće vrijednosti vozila na najmanju moguću razinu te tako, doduše, smanjuju vlastiti rizik, ali cijenu najma čine znatno skupljom nego što bi to ona bila da je automobil “realno” procijenjen. S druge strane kako bi se osigurali od neplaćanja rata leasing kuće traže sve veće jamčevine što dodatno opterećuje potencijalne kupce. Kada tome pribrojimo i povećanje kamata, ne čudi da mnogi potencijalni kupci vozila, konačno, odustaju od nabave automobila. Inače, problem procjene buduće vrijednosti vozila toliko je velik da su neke leasing kuće, posebice one kojima financiranje nabave vozila nije “core-business” kao nekim drugima (već se bave leasingom radnih strojeva, nekretnina, plovila…), odlučile potpuno ukinuti za sebe rizičan operativni leasing te se u potpunosti prebaciti na financijski leasing koji u sebi ima udio u trošku nabave automobila od barem 20 posto, gdje je vozilo u poslovnim knjigama korisnika leasinga te na kraju ostaje u njegovu vlasništvu. Tako leasing kuća nema najveću brigu nastalu kod operativnog leasinga: što s automobilom vraćenim nakon isteka najma? Međutim, ovdje ne možemo a da se još jedanput ne začudimo pomalo benevolentnom ponašanju leasing društava kada je riječ o njihovoj aktivnosti u smjeru prodaje automobila. Čak i u tranzicijskim zemljama leasing kuće sve više preuzimaju poziciju posrednika između proizvođača automobila i kupaca gdje potonji u leasing kući – shodno svojim financijskim mogućnostima – odabire način financiranja (i njegovu vrijednost), a leasing kuća mu sugerira odabir idealnog vozila za njegove potrebe te rješava sve detalje kao što su registracija, osiguranje i slično.

Bizarne situacije
Uglavnom, leasing prodaje automobila. U Hrvatskoj automobili, odnosno autokuće, prodaju leasing. Često, naime, dolazi do bizarne situacije da neki kupac odabere model, ali onda ima problem s nalaženjem financijera ili je prisiljen odabrati upravo neku određenu leasing kuću samo zato što dotična autokuća ima s njom posebno “dobre” odnose. I to je još jedna devijacija leasing tržišta u Hrvatskoj koja će se prije ili poslije morati promijeniti.