U vremenima globalne recesije cvjeta “rad na crno”, navode rezultati studije koja se bavi problemima sive ekonomije u Europskoj uniji.

Zbog sve manjeg broja radnih mjesta ove će godine u Europi znatno porasti rad na crno. Tako glase rezultati studije sa Sveučilišta Johannesa Keplera iz austrijskoga grada Linza. Zbog velikog opterećenja porezima i socijalnim davanjima u Europi rad na crno posebno je atraktivan. Sada su se na tom tržištu pojavile i osobe koje su ili izgubile svoje radno mjesto ili rade po skraćenom radnom vremenu. Kao primjere povećanja konkurencije u sivoj ekonomiji navodimo Austriju i Njemačku. Dok će 2009. godine u Austriji broj osoba koje rade na crno iznositi 713.000, u Njemačkoj se očekuje gotovo 8,3 milijuna osoba koje rade na crno. Posebno je bolno da u vremenima sve većih izdataka države sve više cvjeta siva ekonomija koja zantno smanjuje prihode države. Siva ekonomija je tradicionalno najviše zastupljena u južnoeuropskih zemljama Portugalu, Španjolskoj, Italiji i Grčkoj. Stručnjaci procjenjuju da se u spomenutim zemljama tako ostvaruje između 19,5 i 25 posto iznosa bruto društvenog proizvoda. To je iznos od oko 20 milijarda eura. Volumen sive ekonomije studija je obuhvatila ispitivanjem uzroka koje je moguće obuhvatiti kvantitativnim uzorcima, na primjer porezima, zakonskim regulativama, te pokazateljima kao što su protok novca ili radno vrijeme. Oko 38 posto volumena sive ekonomije otpada na građevinski sektor i obrt, zatim 17 posto na uslužne djelatnosti poput hotelijerstva i gastronomije. Kod ostalih uslužnih djelatnosti, kao što su podučavanje, čuvanje djece i frizerske usluge, riječ je o udjelu od 15 posto ukupne sive ekonomije. Porezi i stanje gospodarstva bitno utječu na razvoj rada na crno. Tako je, primjerice, u Austriji rad na crno do 2004. godine porastao zbog visokih poreza, da bi nakon toga siva ekonomija izgubila na utjecaju zbog dobre konjunkture, a 2005. godine došlo je do smanjenja poreza. U anketi je naglašeno da je studija pokazala da je različiti intenzitet sive ekonomije u različitim članicama Unije povezan s odnosom građana prema uslužnim djelatnostima njihove države, a time i sa spremnošću plaćanja poreza. Građani koji su manje zadovoljni uslugama države, kao što su građani Portugala, Grčke ili Italije, lakše se odlučuju na rad na crno i time utaju poreza nego građani srednjoeuropskih ili nordijskih zemalja. Zanimljivo je da u anketama građani Europske unije rad na crno smatraju prijestupom koji ne zavređuje neku veliku pozornost, a čak deset posto anketiranih je priznalo da su u protekloj godini ili zaposlili nekog od radnika na crno, ili koristili njihove usluge.
(DW)