Prema vlastitom objašnjenju, ministar turizma Damir Bajs premijeru je ponudio mandat na raspolaganje kako bi provjerio u kojoj mu mjeri Ivo Sanader vjeruje. I zadovoljan je ishodom testa, sada kad premijer nije prihvatio Bajsov mandat sve je u redu.

Priču je teško progutati ne samo što je plasirana potpuno nesuvislo, već i zbog okolnosti koje su do nje dovele te mnoštva neslužbenih tumačenja koja imaju zajednički nazivnik. A iz njih proizlazi da je Bajs naprosto radio svoj posao i da se u tome malo zanio, pa i zaboravio u kojoj je stranci i u kakvoj Vladi sjedi. No koliko bi god njegov entuzijazam mogao biti plodonosan, isto je toliko naivan i pokazuje ministrovu političku nezrelost. Bajsov ulazak u turizam većina je ismijala jer Bajs nema ni dana prethodnog iskustva u sektoru koji je preuzeo. Treba mu priznati da ima veliku volju naučiti što više i da se u tome svojski trudi, no gotovo naivno vjerujući u svoju moć da na mjestu ministra turizma nešto i promijeni, i to ga je ovih dana koštalo živaca, a gotovo i pozicije. U proteklih nekoliko mjeseci u mnoštvu kontakata unutar i van zemlje shvatio je srećom da je vrag odnio šalu (iako nije isključeno da je to i ranije imao u glavi, ali nije smio javno priznati). Značajan podbačaj ove, ali i iduće sezone koja je također upitna, značio bi ne samo manji prihod državnom proračunu, već bi i ozbiljno ugrozio poslovanje dobrog dijela domaće turističke industrije. Pojačano investiranje u turizam koje će automatski omogućiti ubiranje većeg prihoda u proračun stoga je prioritet, i to je ono što je Bajs poželio. No ministar je pritom zaboravio da je HSS-ovac, a turizam je na dnu ljestvice po važnosti i baš stoga u podijeli koalicijskog kolača dodijeljen je njegovoj stranci. Turizam se u Hrvatskoj tradicionalno brine sam o sebi i ovisi o broju sunčanih dana. Strategija razvoja turizma ne postoji, sektor se razvija stihijski, i pitanje je stoga tko bi se zapravo okoristio snižavanjem PDV-a i subvencijom kamata na kredite, koliko bi novca propalo u trenutku u kojem je svaka kuna važna i tko bi dodatan prihod stavio u džep umjesto da snizi cijenu smještaja. U Hrvatskoj ne nedostaje primjera bacanja proračunskog novca u loše postavljene sustave. Od prenapuhanog akcijskog plana koji se potpuno neopravdano smatrao spasonosnim lijekom za sve bolesti ostala je stoga samo kamilica, jer je to čini se zasad jedino moguće. A veliki strateški potezi itekako su potrebni u nekim mirnijim vremenima, no samo ako se iskoristi iskustvo krize koje ogoljuje svaki problem, pa i kad nosimo ružičaste naočale.