Kriza je znatno jača nego što se percipira. Neki sektori poput primjerice drvne industrije na rubu su opstanka. No, ne možemo uopćavati jer uvijek mogu postojati iznimke. Vjerujem da niti jedan odgovoran poslodavac neće iskoristiti krizno vrijeme kao alibi za svoje pogrešne procjene i opravdanje za pogrešne postupke. No, treba imati na umu da kriza uistinu jest vrijeme za donošenje teških odluka za zaokret u dosadašnjem ponašanju i funkcioniranju, pa nije neobično da se kompanije odlučuju na radikalne rezove u vrijeme kad ostaju bez narudžbi, bez korisnika, bez mogućnosti plasmana svojih proizvoda i usluga. Takvi se rezovi u daleko najvećem broju slučajeva jednostavno ne mogu izbjeći, procjenjuje Ivica Mudrinić, (Hrvatski telekom).

Stari problemi
“Kriza je uistinu prisutna, ali činjenica je da su mnogi problemi koji se sad ističu postojali i prije. Na to su mnogi upozoravali. Mi imamo zapravo nadogradnju svjetske krize na strukturalne probleme koji već dugo vremena postoje. Mnogi smatraju kako je svaka kriza ujedno i prilika. Naravno da bi bilo bolje da su se restrukturiranja i reforme provele u razdobljima uspješnijeg poslovanja. No, ako ništa drugo danas je motiviranost za promjene veća, samo je pitanje hoće li biti pravilno iskorištena”, kaže Igor Oppenheim, (Ingra). Kriza je svakako potencirana izvana ali je istovremeno otvorila razne probleme u društvu koji su u dobrim godinama bili manje više ispod tepiha, Damir Kuštrak, (Agrokor). Svakako ima i onih koji krizu koriste kao dodatni izgovor za provođenje restrukturiranja, otkaze višku radnika i slično. Ali, mislim da se moramo zapitati je li to zaista loše? Naime, ako neka tvrtka mora otpustiti višak radnika ili se restrukturirati kako bi opstala ili uspješnije poslovala onda je to po meni dovoljan razlog, ne trebaju nikakvi dodatni izgovori. Dapače, bit će jako dobro ako sve naše tvrtke iskoriste ovo vrijeme krize i restrukturiranjem postanu konkurentnije na europskom i svjetskom tržištu, naglašava, Željko Lukač, (Metronet). Mora se napomenuti da ima puno više panike nego što je situacija zaista loša. Međutim, globalna kriza je dobar izgovor da se pokušaju ubrzati reforme poput završetka privatizacije HŽ-a, restrukturiranje brodogradnje, zdravstvene reforme, socijalne reforme, nastavka mirovinske reforme,… koje smo usporili, osobito od 2000. nadalje, navodi Josip Protega, (Hrvatska poštanska banka). “Gospodarska kriza je teška i problemi s kojima se susreću tvrtke su realni. Očito da je u ovom trenutku izazov kako realno povećati, a ne smanjiti potrošnju, kako domaćim tržištem nadoknaditi dio izgubljenih tržišta izvan Hrvatske te kako pomoći izvozu? Proklamiranje štednje iz mog 36-godišnjeg iskustva je na ovim prostorima u pravilu rezultiralo smanjivanjem ulaganja u razvoj i znanje. Rezultat toga je još veća nesposobnost za izlazak iz krize. Veliki poslovni sustavi okupljaju oko sebe veliki broj uslužnih djelatnosti, posebno usluga znanja. U pravilu znanje prvo strada u svim razdobljima restrikcije, napominje Goran Granić,(EI Hrvoje Požar). Najveći je problem što se u povoljnoj fazi poslovnog ciklusa fiskalna politika ponašala kao da će on trajati zauvijek i što nije prelaskom u zonu suficita, prirodnu zonu za takve uvjete, obavila bolju pripremu za krizna vremena, ističe Velimir Šonje, (Arhivanalitika). Krizu bi trebalo shvatiti kao ne mozda dobrodošlu, ali ipak u krajnoj liniji korisnu priliku za provođenje dubokih reformi, iako se može očekivati da će, ako one doista krenu, izazvati grčevit otpor sa mnogih strana popraćen bezbrojnim, uglavnom neutemeljenim argumentima u obranu za mnoge sasvim komfornog statusa quo, upozorava Krsto Cviić.

Previše popuštanja
Teško je sigurno za procijeniti, ali nema sumnje da postoje i slučajevi kada se kriza koristi kao isprika, priznaje Predrag Bejaković. “U razdoblju prekomjerne ekspanzije restrukturiranje na državnoj razini te ključne reforme olako su zaboravljene, a u privatnom sektoru restrukturiranje je usporeno zbog čega sada treba ‘platiti’ cijenu. Osim toga, ne smijemo zanemariti brzinu rasprostiranja krize koja mnoge tvrtke sada primorava da i štede brže. Za daljnju ilustraciju, u Hrvatskoj je iz neobjašnjivih razloga vrlo teško naići na konsenzus, pa čak i o društveno vrlo korisnim reformama, poput reforme zdravstva koja je mogla i (godinama) ranije biti prezentirana kada bi za vrijeme pozitivnog ciklusa građane bilo puno lakše uvjeriti u dugoročne benefite odgovornije javne potrošnje te privatizacije dijela javnih usluga. Danas je ta reforma nažalost puno bolnija”, dodaje, Hrvoje Stojić, (Hypo banka).Na ovo je pitanje teško odgovoriti prije nego što se shvati da je procvat u velikoj mjeri bio imaginaran, u dobroj mjeri potrošnja tuđe štednje, kaže dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa Đuro Njavro.“Generalni stav kako kompanije krizno vrijeme koriste za restrukturiranje za uštedu na štetu drugih stvara potpuno krivu sliku i a priori negativno mišljenje o promjenama i prilagodbama. Naime, prilagodba je kontinuirani proces svakog društva ili kompanije i u lošim i u dobrim vremenima. Prilagodbe nose rizik ali nude i prilike. U pozitivnom razdoblju kada je proces rasta neminovan, dominantan je efekt proaktivnosti i lakšeg i jednostavnijeg kontroliranja svih budućih planova, uz zapošljavanje novih radnih mjesta i širenja novih poslova. Lošija vremena pak od nas traže konstruktivnu reaktivnost i prilagodbu na smanjivanje troškova radi što bolje pripreme za budući oporavak. To je cijena koja se mora platiti radi budućeg razdoblja koje dolazi. Nažalost, zbog selektivnih stavova određenih interesnih skupina koji primarno brane samo svoja stečena prava, u Hrvatskoj i ponegdje u Europi prilagodba se često doživljava kao namjerno zlo koje šteti cijelom društvu. No, samo društvo koje je otvoreno i spremno poduzeti promjene može iskoristiti što više prilika koje se javljaju u fazi gospodarskog oporavka koje nas kad tad očekuje. U suprotnom, odgađanje promjena ukazivalo bi na pomanjkanje vitalnosti i sposobnosti preživljavanja”, upozorava Goran Šaravanja (Zagrebačka banka). “Zbog dobre kapitaliziranosti banaka i visoke razine pričuva, gospodarstvo će uspješno amortizirati financijsku krizu, no dugoročno neriješeni problemi (nekonkurentnost gospodarstva te visoka razina inozemnog duga) ostaju. Moguće je da kriza nekima bude alibi za otkaze, no čim kriza prođe Vlada više neće imati argumenata za rezove i promjene. Tu priliku treba iskoristiti za suštinske reforme jer čim se potražnja oporavi, gospodarstva zemalja u našem okruženju porast će brže nego domaće”, mišljenje je Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta.

Činjenice

Strukturna kriza
U hrvatskom gospodarstvu prisutna je duboka kriza. Isto tako bih se složila sa onima koji tvrde da ona nije nastupila prije nekoliko mjeseci, te da nije nastala isključivo kao rezultat globalne gospodarske krize. Kriza u Hrvatskoj je strukturna, a mnogi koriste globalnu krizu, kako bi amnestirali greške i loše gospodarenje koje nas je dovelo u situaciju u kojoj se nalazimo, kaže Ana Ivančić, (Cardif osiguranje).

Liste za odstrel
Jedan dio poslodavaca sigurno će iskoristiti krizu kako bi pročistio svoju radnu snagu no teško je znati koji dio obzirom da su takve informacije teško vidljive. Dalje, zaposleni koji su na određenim ugovorima ili imaju posao preko agencija su među prvima na listi za odstrel i javlja se realna mogućnost za razne konflikte. Kvalitetnoj radnoj snazi se neće dati prilika, generirat će se stotine Bolognskih prvostupnika i magistara koji će zatrpati tržište nezaposlenih, Andrijana Mušura ZŠEM.