U 2008. godini promatrano po mjesecima najveći rast plaća zabilježen je u prosincu kada su prosječne bruto plaće rasle nominalno 4,7 posto, a realno 5,3 posto. Prosječne neto plaće imale su nominalni rast 4,2 posto a realni 4,8 posto u odnosu na prethodni mjesec. Na rast plaća u prosincu 2008. utjecale su isplate božićnica, nagrada za rad, bonusa, trinaestih plaća, poklona djeci i slično. Najveći indeks rasta prosječnih neto plaća u prosincu u odnosu na studeni 2008. bilježi se u djelatnosti financijskog poslovanja i iznosi 21,8 posto, zatim u djelatnostima: javna uprava, obrana, obvezno socijalno osiguranje 10,4 posto, prijevoz, skladištenje i veze 8,8 posto, prijevoz skladištenje i veze 8,8 posto, poljoprivreda, lov i šumarstvo šest posto, ribarstvo 4,3 posto trgovina, popravak motornih vozila i predmeta za kućanstvo 3,3 posto, a prerađivačka industrija 2,5 posto. U prosincu u odnosu na studeni 2008. prosječne neto plaće bilježe pad u ovim djelatnostima: opskrba električnom energijom, plinom i vodom za četiri posto, građevinarstvu 1,2 posto, hoteli i restorani 1,1 posto i u djelatnosti zdravstvena zaštita i socijalna skrb za 0,8 posto.

Razlike u djelatnostima
Različita stopa rasta plaća po djelatnostima privređivanja odrazila se je i na visinu prosječno mjesečno isplaćenih plaća. Iznos prosječno mjesečno isplaćenih plaća po djelatnostima u prosincu 2008. bio je vrlo različit. Najveći prosjek neto plaća bilježi se u djelatnosti financijskog poslovanja i iznosi 8.517 kuna , a najniži u djelatnosti hoteli i restorani 4.002 kune. Dakle omjer između najvišeg i najnižeg isplaćenog prosjeka neto plaća je 2,1 prema 1 dakle više nego duplo. Djelatnost hotela i restorana ima za 24,2 posto niži prosjek neto plaća od republičkog prosjeka. Ako se distribucija pravnih osoba prema visini isplaćene prosječne neto plaće po radniku u prosincu 2008. promatra na razini pravne osobe, 62,1 posto pravnih osoba isplatilo je prosječnu plaću do 4.000 kuna, a broj radnika kod pravnih osoba s prosječnom neto plaćom po radniku do 4.000 kuna čini 31,7 posto. Prosječnu plaću od 4.000 do 6.000 kuna isplatilo je 25,4 posto pravnih osoba sa 36,7 posto radnika. Prosječnu neto plaću po radniku višu od 6.000 kuna isplatilo je 12,5 posto pravnih osoba sa 31,6 posto radnika. Najveća je koncentracija broja radnika (68,4 posto) kod pravnih osoba čiji se prosjeci neto plaća kreću do 6.000 kuna. Poslodavci u državnom vlasništvu isplaćuju radnicima znatno veće plaće od onih u privatnom vlasništvu. Prosječno isplaćena neto plaća u prosincu 2008. godine u državnom sektoru iznosila je 6.054 kune, i veća je od republičkog prosjeka za 14,7 posto, a u privatnom sektoru 4.788 kuna i manja je od republičkog prosjeka za 9,3 posto. Pravne osobe u privatnom i pretežno privatnom vlasništvu koje su isplaćivale plaće u prosincu 2008. godine sudjeluju sa 55,7 posto u ukupno isplaćenim sredstvima za bruto plaće, u ukupnom broju pravnih osoba imaju udjel 88,1 posto te u broju zaposlenih 61,4 posto.

Minimalna plaća
Na neprivatizirani sektor odnosi se 38,6 posto radnika 44,3 posto ukupno isplaćene mase sredstava za bruto plaće te 11,9 posto ukupnog broja pravnih osoba. Prema Zakonu o minimalnoj plaći svaki radnik zaposlen u Republici Hrvatskoj ima pravo na isplatu makar minimalne plaće. Najniža cijena rada od 1. siječnja do 1. srpnja 2008. iznosila je 2.441,25 kuna. Od 1. srpnja 2008. do 31. svibnja 2009. temeljem Zakona o minimalnoj plaći najniža cijena rada iznosi 2.747 kuna, osim u tekstilnoj, drvo prerađivačkoj i kožarsko obućarskoj industriji gdje minimalna plaća iznosi 2.582,18 kuna. Neki su poslodavci tijekom 2008. isplaćivali svojim radnicima plaće ispod zaštitnih najnižih iznosa, dakle ispod minimalne plaće. Složena ekonomska situacija hrvatskog gospodarstva odražavala se i na području dohodaka. Poteškoće u plaćanjima i prilivu likvidnih sredstava odrazile su se i na poteškoće oko isplate plaća radnicima. Jedan dio zaposlenih i tijekom 2008. nije primio plaću na vrijeme, ili je nije uopće primio za po nekoliko proteklih mjeseci u 2008. godini, pa i za duža razdoblja. Neke pravne osobe zbog problema nelikvidnosti i blokiranih računa ne plaćaju radnike na vrijeme ili uopće ne plaćaju doprinose iz i na plaće za svoje radnike.