Gotovo da nema tvrtke ni države koja se nije našla u problemima s dolaskom globalne gospodarske krize. Stvari za koje se smatralo da se mogu vidjeti samo u skečevima Montyja Paythona ili Nadrealista, poput štrajkova i socijalnih nemira na Islandu i u Švicarskoj, postali su realnost.

Tvrtke svakodnevno objavljuju svoje povijesne gubitke. Domaći mediji bruje o izgubljenih 20.000 radnih mjesta, a nitko se ne usudi prognozirati što donosi ostatak godine. Drvni, tekstilni i općenito proizvodni sektor ni bez krize nije stajao sjajno. Iz trgovačke branše najavljuju se otpuštanja od najmanje 15 posto zaposlenika. Unatoč crnim prognozama postoje tvrtke koje uspijevaju i u krizi. Tu dolazi industrija izravne prodaje koja u svakoj krizi ojača. Ta industrija u svijetu raspolaže vojskom od 65 milijuna prodavača, dok ih je u Hrvatskoj oko 70.000. Iako nije riječ o klasičnim zaposlenicima, nego akviziterima koji rade na postotak, svejedno mnogi od njih na taj način uspijevaju osigurati egzistenciju ili barem zakrpati kućni budžet. Avon, Oriflame, Amway te razni “kućni prodavači” u krizi dolaze na svoje. Psiholozi objašnjavaju da u kriznim vremenima ljudi rjeđe odlaze u trgovačke centre te ostaju kod kuće. Na scenu, jače nego inače, stupaju akviziteri koji od vrata do vrata nude svoje proizvode. To su uglavnom jeftine stvarčice koje stvaraju privid luksuza, a najčešće ih prodaje poznata osoba. Stoga u tim tvrtkama idu na dodatna “zapošljavanja” od 10 do 20 posto. Avonu se početkom veljače javilo 1500 ljudi koji bi željeli raditi za njih, a slično je i s drugima. Stoga bi se i ovdje mogla upotrijebiti poslovica: Dok jednom ne smrkne, drugome ne svane.