Dok je globalna financijska kriza u punom jeku i dok se pokušavaju dogovoriti programi i mjere za spas gospodarstva, bijes javnosti je usmjeren na investicijsku banku Merrill Lynch, sada u vlasništvu Bank of America, otkako se otkrilo da su isplaćivali bonuse svojim direktorima nakon što su tražili financijsku pomoć od američke vlade.

Naime, isplata bonusa u Merrill Lynchu dogodila se mjesec dana prije uobičajenih termina za isplatu i nekoliko dana prije nego što ih je preuzela Bank of America, koja je za spašavanje Merrill Lyncha od potpune propasti tražila financijsku injekciju američke vlade. U Bank of America se brane kako se isplata bonusa od nevjerojatne četiri milijarde dolara dogodila prije preuzimanja kada je Merrill Lynch bio samostalna banka, ali podatak kako je Merril u zadnjem tromjesečju zabilježio gubitak od čak 15 milijardi dolara vrlo indikativno govori o etičnosti njihova ponašanja. John Thain, bivši Merrillov glavni direktor, smijenjen je nakon što su te informacije procurile u javnost, a ne prestaje se govoriti ni o tome kako je banka znala za isplatu bonusa. I dok mnogi za financijsku krizu krive upravo bankare koji su zbog pohlepe za ostvarivanjem velikih profita poduzimali pretjerane rizike i uništili gospodarstvo, mnogi od njih se brane kako su bonusi bili ugovoreni prije, kako su višestruko manji nego inače te kako bez isplate bonusa ne bi mogli održati kvalitetan menadžerski kadar. Ipak, postavlja se pitanje koliko je taj kadar uistinu kvalitetan ako se uzme u obzir dubina i ozbiljnost krize te recesija koja je uslijedila, ili će tek uslijediti, kako u SAD-u tako i u EU. Osim toga, državni intervencionizam je u SAD-u iznimno nepopularna mjera, što je bilo vidljivo i prilikom višestrukih i dugotrajnih dogovora o prvoj isplati državnog novca financijskom sektoru još u listopadu. Američki predsjednik Barack Obama je tako započeo s najavama kako namjerava ograničiti primanja direktora kompanija koje su tražile ili traže državnu pomoć na 500.000 dolara godišnje, a ograničenja onemogućavaju kupnju dionica dok god kompanija u potpunosti ne vrati državi sav posuđeni novac, uključujući i kamate. Velika Britanija se također našla u problemima zbog isplate bonusa u bankama čiji su direktori uvelike odgovorni za njihovu propast. Naime, Royal Bank of Scotland, banka koja je spašena državnom intervencijom od 20 milijardi funti, najavila je isplatu bonusa svojim direktorima i mešetarima u londonskom Cityju. Iako su najavili kako bonuse neće isplatiti u gotovini, nego u dionicama, postavlja se pitanje kako se troši toliki novac poreznih obveznika u vrijeme kada je Britanija i službeno u recesiji. Inače, Royal Bank of Scotland je u većinskom vlasništvu države (68 posto), a iako će uskoro predstaviti javnosti svoje rezultate poslovanja, procjene su kako je godinu završila u gubitku od oko sedam milijardi funti. Pohlepa onih koji su prema vjerovanju mnogih uzrokovali krizu očito ne jenjava, no opća gospodarska i društvena klima zasigurno je dosegla prag tolerancije u kojem nema više mjesta za basnoslovnu, a često i neopravdanu zaradu top-menadžmenta.

Činjenice

Bogate nagrade
Menadžerima je u SAD-u prošle godine isplaćeno nevjerojatnih 18,4 milijarde dolara bonusa. Ta činjenica zvuči još nevjerojatnije kada se u obzir uzme činjenica da je zadnje tromjesečje 2008. bilo snažno obilježeno raspadom sustava na globalnom financijskom tržištu, a ni prvi dio godine nije protekao u najboljoj atmosferi.

Istraga
Britanski ministar financija Alistar Darling najavio je skoru istragu o tome jesu li obećanja velikih iznosa bonusa dovele do financijske krize u Britaniji. Također je najavio pokretanje revizije čiji je cilj istražiti i ocijeniti upravljanje banaka te procijeniti spremnost na rizik s visinom plaće ili drugim naknadama.