Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Operativna razina ključna za novac iz fondova EU

Autor: Robert Rudolf
02. veljača 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Hrvatskoj će se nakon ulaska u Europsku uniju na papiru i na strateškoj razini otvoriti strukturni fondovi, tada valja pripremiti operativnu razinu

Hrvatska će uskoro ući u Europsku uniju. Nema nikakve dvojbe da će u određenom kraćem razdoblju na papiru i na strateškom nivou ispuniti sve uvjete da odmah nakon ulaska preuzme upravljanje strukturnim fondovima koji će joj biti otvoreni. Prenijet će sva zaduženja na operativni nivo, a na tom nivou sve zemlje imaju više ili manje problema.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Apsorpcijski kapacitet
Najveće probleme imaju zemlje koje tek uđu u Europsku uniju jer su obično zanemarile operativni nivo posvećujući svu svoju pozornost strateškoj razini i zakonskim okvirima potrebnim za ulazak u Europsku uniju. Jedno mjerilo s kojim se mjeri uspješnost zemlje je apsorpcijski kapacitet za korištenje nepovratnih sredstava. Pojednostavljeno, apsorpcijski kapacitet ovisi o nekoliko čimbenika. Prvi je priprema strateških i operativnih dokumenata države s jasno određenim prioritetima i ciljevima usklađenih s mjerilima Europske unije. Drugi čimbenik o kojem ovisi apsorpcijski kapacitet je rezerviranje dovoljnih financijskih sredstava u državnom proračuna za sufinanciranje tih mjera – država mora dio sufinanciranja nositi sama ako želi za drugi dio koristi strukturna sredstva Europske unije. Treći je sposobnost državne administracije da brzo, efikasno i pravilno priprema natječajnu dokumentaciju i izvodi postupke izbora projekata. Četvrti je sposobnost državnih tijela za nadzor projekata koji su u tijeku, nadzor nad stvarnim i financijskim obvezama izvođača projekata i sprečavanje zloporaba. Peti čimbenik je pravovremena priprema dovoljnog broja kvalitetnih projektnih prijedloga od organizacija koje moraju biti u statusu “ready to go” (s pribavljenim svim građevinskim i ostalim dozvolama, zatvorenim financijskim konstrukcijama i slično). Valja napomenuti kako su za određene tipove projekata potrebni mjeseci, a ponekad i godine priprema dokumentacije te kako sve mora biti spremno u trenutku kada izađe natječaj. Posljednji čimbenik je dovoljno velika baza znanja i utvrđenih procesa u organizacijama koje će kandidirati na natječajima, odnosno da budu sposobne izvoditi svoje aktivnosti i voditi svu financijsku potpornu dokumentaciju u skladu s pravilima Europske unije. To iziskuje vrijeme i prilagođen informacijski sustav. U postizanje dobrog apsorpcijskoga kapaciteta uključeni su svi nivoi države i poslovnog svijeta. Za postizanje sustava koji funkcionira potrebno je vrijeme i zato je na njemu nužno sustavno raditi mnogo prije nego što se dobije pristup strukturnim fondovima. Ako smo zanemarili samo jednu točku, cijeli sustav neće raditi kako bi trebao.

Hrvatska će uskoro ući u Europsku uniju. Nema nikakve dvojbe da će u određenom kraćem razdoblju na papiru i na strateškom nivou ispuniti sve uvjete da odmah nakon ulaska preuzme upravljanje strukturnim fondovima koji će joj biti otvoreni. Prenijet će sva zaduženja na operativni nivo, a na tom nivou sve zemlje imaju više ili manje problema.

Apsorpcijski kapacitet
Najveće probleme imaju zemlje koje tek uđu u Europsku uniju jer su obično zanemarile operativni nivo posvećujući svu svoju pozornost strateškoj razini i zakonskim okvirima potrebnim za ulazak u Europsku uniju. Jedno mjerilo s kojim se mjeri uspješnost zemlje je apsorpcijski kapacitet za korištenje nepovratnih sredstava. Pojednostavljeno, apsorpcijski kapacitet ovisi o nekoliko čimbenika. Prvi je priprema strateških i operativnih dokumenata države s jasno određenim prioritetima i ciljevima usklađenih s mjerilima Europske unije. Drugi čimbenik o kojem ovisi apsorpcijski kapacitet je rezerviranje dovoljnih financijskih sredstava u državnom proračuna za sufinanciranje tih mjera – država mora dio sufinanciranja nositi sama ako želi za drugi dio koristi strukturna sredstva Europske unije. Treći je sposobnost državne administracije da brzo, efikasno i pravilno priprema natječajnu dokumentaciju i izvodi postupke izbora projekata. Četvrti je sposobnost državnih tijela za nadzor projekata koji su u tijeku, nadzor nad stvarnim i financijskim obvezama izvođača projekata i sprečavanje zloporaba. Peti čimbenik je pravovremena priprema dovoljnog broja kvalitetnih projektnih prijedloga od organizacija koje moraju biti u statusu “ready to go” (s pribavljenim svim građevinskim i ostalim dozvolama, zatvorenim financijskim konstrukcijama i slično). Valja napomenuti kako su za određene tipove projekata potrebni mjeseci, a ponekad i godine priprema dokumentacije te kako sve mora biti spremno u trenutku kada izađe natječaj. Posljednji čimbenik je dovoljno velika baza znanja i utvrđenih procesa u organizacijama koje će kandidirati na natječajima, odnosno da budu sposobne izvoditi svoje aktivnosti i voditi svu financijsku potpornu dokumentaciju u skladu s pravilima Europske unije. To iziskuje vrijeme i prilagođen informacijski sustav. U postizanje dobrog apsorpcijskoga kapaciteta uključeni su svi nivoi države i poslovnog svijeta. Za postizanje sustava koji funkcionira potrebno je vrijeme i zato je na njemu nužno sustavno raditi mnogo prije nego što se dobije pristup strukturnim fondovima. Ako smo zanemarili samo jednu točku, cijeli sustav neće raditi kako bi trebao.

Mrtvi kapital
Često se u javnosti pojavljuju podaci o stupnju korištenja određenih fondova. Taj podatak u biti razotkriva apsorpcijski kapacitet. Ako je apsorpcijski kapacitet nizak, onda to znači da nećemo uspjeti upotrijebiti sav novac koji će nam Europska unija dodijeliti na raspolaganje i obično ćemo naći tisuću i jedan razlog zašto je za to kriva birokracija Europske unije. U biti smo sami krivi jer nismo stvorili efikasan sustav. Drugi razlog je što se novac Europske unije, a i državni novac investiraju u projekte od kojih šira javnost nema gotovo nikakve koristi, nego su namijenjeni sami sebi. Ima mnogo takvih loših primjera u različitim državama Europske unije gdje se primjerice investiralo u velike tehnološke parkove, gradilo zgrade i poslovne prostore, kupovala se oprema i strojevi da bi se na njima nakupljala paučina jer u krugu od 100 kilometara nema dovoljno ljudskih resursa da bi tu infrastrukturu iskoristili. A to samo zato što su to bili jedini u to vrijeme spremni projekti sa statusom “ready to go”. I jedno i drugo je loše, i sigurno ne želimo da se isti primjer dogodi i kod nas.

Autor: Robert Rudolf
02. veljača 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close