Države koje se u jeku globalne ekonomske krize bore kako bi osigurale kredite krenule su u trgovinske razmjene i tajne međuvladine dogovore kako bi kupile potrebnu hranu. Vrijednost nekih ugovora dosegla je i stotine milijuna dolara.

U poraznom primjeru kako globalna kriza i visoke cijene hrane pritišću financije siromašnih i srednje razvijenih zemalja mnoge države, uključujući Rusiju, Maleziju, Vijetnam i Maroko, kažu kako su potpisale ili razmišljaju o potpisivanju međuvladinih sporazuma i ugovora o razmjeni kako bi uvozile robu od riže do biljnog ulja. Ponovno oživljavanje tih trgovinskih praksi, kojoj su zemlje u proteklih dvadeset godina rijetko pribjegavale, a bile su uglavnom praksa država koje su se našle pod međunarodnim embargom i bivšim komunističkim blokom, rezultat je neuspjeha državnog vodstva u osiguranju financiranja trgovine kada su zajmovi banaka presušili. Države još nisu obznanile vrijednosti bilo kojeg od spomenutih sporazuma, dok su neke čak odbile potvrditi njihovo postojanje. Dužnosnici predviđaju da se najmanja vrijednost tih ugovora kreće oko pet milijuna dolara, dok oni najveći dostižu čak i 500 milijuna dolara. Čelnica Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih naroda (WFP) Josette Sheeran kazala je da su viši vladini dužnosnici, uključujući i čelnike država, rekli njezinoj organizaciji da se u nastojanju osiguravanja kredita za kupnju hrane suočavaju s “velikim poteškoćama”. “To bi mogao biti velik problem”, kazala je Sheeran za Financial Times. Prošlog je tjedna malezijski ministar za robnu razmjenu Datuk Peter Chin Fah Kui kazao kako je Kuala Lumpur već potpisao ugovor o razmjeni u sklopu kojega će sa Sjevernom Korejom, Kubom i Rusijom mijenjati palmino ulje za gnojivo i strojeve. Malezijski ministar je potvrdio kako njegova država pregovara i s Marokom, Jordanom, Sirijom i Iranom o zaključivanju drugih ugovora o trgovinskoj razmjeni. “Sa zemljama koje nemaju novca razmjena se može koristiti umjesto ugovora”, kazao je Chin za lokalne novine, dodavši kako se tada, barem u slučaju Malezije, mogu odrediti uvjeti da se zemlja opskrbljuje s potrebnim sirovinama. Najveći izvoznik riže na svijetu, Tajland, razgovara o zaključivanju ugovora o trgovinskoj razmjeni s bliskoistočnim državama, uključujući i Iran. Filipini, koji su najveći uvoznik riže na svijetu, osigurali su dovoljne količine za ovu godinu diplomatskim sporazumom s Hanojem. Države koje se muče s dobivanjem kredita za uvoz hrane podižu cijene domaćih žitarica. Sheeran kaže kako cijene žitarica u nekim afričkim zemljama snažno rastu mada su cijene hrane pale od prošlog ljeta.