Hrvatski gumarski lider, a u budućnosti i regionalni, zasigurno je zagrebačka tvrtka Gumara Čavić s godišnjim prihodom od gotovo 150 milijuna kuna. Vlasnik tvrtke i njezin direktor Milan Jakovljević ima velike planove u proizvodnji gume, a želja mu je okupiti sve hrvatske poduzetnike iz gumarske branše u svojevrsni koncern ili barem klaster. Zasad gumara posluje na zagrebačkom Črnomercu, no 1. ožujka počinje gradnja nove tvornice u Ogulinu.

Velika investicija
Za projekt u Ogulinu je sređena sva dokumentacija, a upravo tijekom rada ove reportaže krajem prošlog tjedna Jakovljeviću je iz Beča javljeno da mu je odobren kredit za novu tvornicu. Pogon u Ogulinu vrijedan je između 20 i 22 milijuna eura. “Gumara Čavić je već osigurala 20 posto od tog iznosa za projektnu dokumentaciju i otkup zemljišta u Ogulinu. Očekujemo da bi građevinski radovi na tvornici trebali završiti u kasnu jesen, a nakon toga je potrebno još mjesec dana za obuku radne snage”, kazao je Milan Jakovljević. Gumara je nedavno sklopila ekskluzivni ugovor s Fiatom za koji će isporučivati gumene proizvode za njihov pogon u Kragujevcu. Stoga Jakovljević inzistira da se što prije obave detaljniji pregovori s Fiatovim predstavnicima kako bi se dogovorili detalji proizvodnje te se nakon toga nabavili i potrebiti strojevi. Jakovljević ne isključuje ni mogućnost da će se s Talijanima postići sporazum tako da oni s vlastitim dobavljačima opreme ogulinsku tvornicu, a da im se tvorničke linije otplate proizvodima od gume. Pogon u Ogulinu trebao bi biti i svojevrsni reciklažni centar na državnoj razini koji bi prerađivao stare automobilske gume, a poslije i malu te bijelu tehniku. “Gumara Čavić će uskoro prerađivati 20.000 tona gumenog otpada godišnje što će nam dati 65 posto sirovine za proizvodnju. Kako država daje 700 kuna poticaja po toni odlaganih starih guma, mislim da ne možemo biti na gubitku”, objašnjava vlasnik gumare Milan Jakovljević.Preseljenjem tvornice iz Zagreba u Ogulin otvorit će se 4660 četvornih metara građevinskog prostora gotovo u samom središtu Zagreba. To zemljište zajedno s parcelama koje je Gumara Čavić kao investitor već kupila ili će kupiti dobit će se više od 10.000 četvornih metara prostora uz Selsku cestu na kojoj će niknuti 25.000 četvornih metara stambeno-poslovnog prostora. “Poslovni plan nam je vrlo jednostavan. Ako po kvadratu prodanog prostora gumara može zaraditi 500 eura, lako se dolazi do vrijednosti od 10 do 15 milijuna eura novog vlastitog kapitala. Iako je tržište nekretnina malo zamrlo, vjerujem da vrhunskom izvedbom, dobrom lokacijom i razumnom cijenom možemo u potpunosti ostvariti zadane ciljeve”, kazao je Jakovljević.

Razmišljao i o likvidaciji
Jakovljević u tvrtku dolazi 1999., otkupivši 96 posto udjela od fondova i malih dioničara. “Preuzimanje gumare činilo mi se kao dobar poslovni potez. No u prvo vrijeme nisam znao što ću s njom. Većina stručnjaka je već otišla iz tvrtke, proizvodne linije bile su zastarjele, a tržište izgubljeno. Kao opcija mi se pojavila čak i likvidacija tvrtke i gradnja stanova na tom vrijednom zemljištu. No briga za 60-ak, uglavnom starijih, zaposlenika i osjećaj da mogu pokrenuti nešto korisno spriječila me da ostvarim taj naum iako sam već imao idejni projekt za to. U krpanje proizvodnje od mojeg dolaska utrošeno je oko 2,5 milijuna eura, a gradnju stanova i poslovnih prostora sam ostavio za neko drugo vrijeme što se pokazalo kao pun pogodak”, govori Jakovljević. Niz godina je bio komercijalist u Slaviji, drugom najvećem trgovačkom poduzeću u bivšoj Jugoslaviji. Na toj je poziciji stekao poslovno iskustvo i kontakte. Prijelomni trenutak u njegovu životu bila je teška prometna nesreća 1993. nakon koje je bio u komi, a poslije toga i nekoliko godina prikovan uz krevet. Posljedice osjeća i danas u otežanom kretanju. Ta situacija, prema vlastitim riječima, bila mu je signal da se počne baviti nečim smirenijim od dinamičnosti uspješnog trgovačkog putnika, a činilo mu se da bi to mogla biti gumara. Iako s zastarjelom tehnikom i asortimanom, zahvaljujući svojim kontaktima iz života trgovačkog putnika uspio je naći tržište za svoje proizvode. “Na prostoru Srbije i BiH ima niz pogona za koje je gumene dijelove izradila upravo naša tvornica. Isto tako samo u BiH postoji još 30-ak tisuća golfova serije jedan i dva za koje gotovo više i nema tvorničkih dijelova. Stoga smo mi samo na tim golfovima ostvarili 500.000 eura izvoza”, objašnjava Jakovljević. Gumara je našla partnere i u velikim domaćim sustavima poput Končara ili Gredelja za koje je isporučila gumene dijelove za novi zagrebački tramvaj. Istodobno su i izgubljeni neki veliki naručitelji poput Gorenja i Kraša, ponajprije zbog novih tehnologija njihove proizvodnje. U Gumari Čavić su očekivali kako će 2008. godini ponoviti svoj dobar rezultat od 145 milijuna kuna prihoda iz 2007., a možda ga čak i premašiti za 2-3 posto. No procjene za 2009. godinu su pesimističnije te se očekuje stanoviti podbačaj zbog manjka velikih investicija u Hrvatskoj. Stoga su se u gumari odlučili okrenuti i drugim sektorima poput turizma.“Turizam i industrija su grane na kojima će, uz poljoprivredu, počivati hrvatsko gospodarstvo te smo i mi krenuli u to. Ukazala se prilika da kupimo hotel u Poreču od 2000 četvornih metara koji smo renovirali te podigli na razinu četiri zvjezdice sa 22 apartmana”, kaže Jakovljević.

Činjenice

Nova tvornica
Nova tvornica u Ogulinu prostirat će se na 100.000 četvornih metara zemljišta i upošljavat će 120 radnika

Potraga za strojevima
Još nije odlučeno kakvim proizvodnim linijama će se pogon opremiti, no Jakovljević je u intenzivnim pregovorima s francuskim, njemačkim i danskim proizvođačima

60. godina tradicije
Tvrtka Marijan Čavić osnovana je 1948. godine kako kombinat gume te je bila jedna od najvećih proizvođača na prostoru bivše države

Najbolji dani
U najboljim danima Čavić je zapošljavao oko 300 radnika, a najbolji kupci bili su Ina i Crvena zastava

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Dolazak Jakovljevića
Nakon 1990. tvrtka pada u krizu, a broj zaposlenih se sveo na svega 60-ak. Jakovljević u tvrtku dolazi 1999. godine otkupivši 96 posto udjela