Unatoč zavidnom rastu prihoda i dobiti u prva tri kvartala, Gazprom kraj godine ne očekuje u svečarskom raspoloženju. Iako prije godinu dana nije skrivao ambiciju da postane najveća svjetska kompanija po tržišnoj kapitalizaciji (i već se popeo na treće mjesto iza Exxon Mobilea i General Electrica), kriza mu je u međuvremenu srušila vrijednost dionica za 76 posto. Tržišna vrijednost još je prije nekoliko mjeseci skliznula ispod teško dosegnutih sto milijardi dolara, da bi se do kraja godine otkotrljala na 87 milijardi i 35 mjesto na svijetu. Dug kompanije popeo se na gotovo 50 milijardi dolara.

Miljenik Kremlja
No iako je moćni Gazprom došao u situaciju da mora moljakati državnu pomoć, ipak još nije na koljenima. Dugovi se uspješno refinanciraju, a uprava na čelu s Aleksejem Milerom optimizam temelji na rastu prihoda i dobiti: u prvom polugodištu dobit prije poreza bila im je oko 27 milijardi dolara, što je 1,8 puta više nego u istom razdoblju 2007. Čista dobit naftnog biznisa (Gazpromnjefta) u devet mjeseci narasla je 84 posto više nego lani, popevši se na 5,2 milijarde dolara. Riječ je o kompaniji-miljeniku Kremlja, koja s njim razmjenjuje kadrove pa će država, kad zatreba, dati svu potrebnu pomoć. Vidi se to i po aktualnom sporu s Ukrajinom oko duga za isporučeni plin: premijer Vladimir Putin aktivno je uključen u pregovore s ukrajinskim vodstvom. Zasad ni on nije postigao mnogo.

Kruto vodstvo
U ponedjeljak je izvijestio novinare da je telefonom razgovarao s ukrajinskim predsjednikom Viktorom Juščenkom, ali bez uspjeha. Najmanje dvije milijarde dolara koliko Ukrajina duguje sigurno bi dobro došlo Gazpromovoj bilanci. No Gaz­prom ne odustaje od investicija, primjerice, od gradnje plinovoda kojima bi obišao Ukrajinu i došao izravno do bogatog zapadnog tržišta plinom. U Gazpromu vjeruju da će ih banke pratiti u izgradnji Sjevernog toka kojim bi plin stizao do Njemačke. Ove godine, najavio je glasnogovornik Gazproma Sergej Kuprijanov, izradit će se studija izvodljivosti za Južni tok, kojim bi 30 milijardi m³ plina stizalo do sjevera Italije i do srednje Europe.Da se od planova ne odstupa, na simboličkoj razini svjedoči i podatak da je Gazprom prošli tjedan objavio da će sam izgraditi novo velebno sjedište kompanije u Sankt Peterburgu. Trećinu investicije vrijedne oko tri milijarde dolara trebala je podmiriti gradska uprava, no povukla se iz posla zbog ekonomske krize. Slično je bilo i s investicijskim programom: najavljeno je da će se u 2009. uložiti oko 30 milijardi dolara iako je i iz višeg menadžmenta bilo signala da se ide na nižu brojku, nešto veću od 20 milijardi. Upravni odbor ostao je kod “višeg cilja”.Analitičari ocjenjuju da takav kruti i “državotvorni” način vođenja poslova donosi Gazpromu sve više problema. Uz stabilni rast cijena nafte i plina razvojne planove bilo bi lakše provesti, no potresi u tom sektoru pokazali su slabosti politike koja mnogo baštini iz sovjetskih vremena. Primjerice, želju da se u kompaniji objedine raznorodne djelatnosti. Dionice privatnih energetskih kompanija sa Zapada također su stradale u krizi. One su, međutim, ipak više vezane uz osnovni biznis i u krizama lakše upravljaju troškovima. Gazprom se sa 436.000 zaposlenih raširio od nafte i plina, preko hotela i stanogradnje do poljoprivrede i medija.Gazprom i ruska vlada učinit će sve da sačuvaju svoj krunski dragulj. Približit će se OPEC-u kako bi podignuli cijenu nafte, nagovarat će zemlje proizvođače plina na savez koji bi očuvao cijenu plina i odvojio je od padajućih cijena nafte. Ako ne ide na međunarodnom, pokušat će se stabilnost potražiti i na domaćem planu, pa je od vlade zatražio povećanje cijena plina na domaćem tržištu za oko 20 posto.