To što Zoran Predin objavljuje svoj prvi album na hrvatskom u 30-godišnjoj karijeri (ako se ne računa onaj “kolaboracionistički“ s Arsenom – “Svjedoci – Priče“ iz 1989.) baš u trenutku kad su slovensko-hrvatski odnosi možda i na najnižem stupnju dosad, potpuna je slučajnost.

Predin je s ove strane Sutle već godinama institucija, a uz ponekog kazalištarca i Simonicu Gotovac vjerojatno i najznačajniji faktor cro-slo kulturne razmjene, čiji su zagrebački koncerti hodočašća za vjernu pastvu. I tu sad dolazimo do problema, jer ovaj album vjerojatno nije namijenjen njima, kao što im nije bio namijenjen ni lanjski, “Za šaku ljubavi“, gdje su hrvatske prepjeve Predina izveli Gibonni, Arsen, Aki i drugi – ti projekti valjda služe širenju Z. P. evanđelja, što je u poslovnom smislu legitimno i pohvalno, ali pogubno za metabolizam Predinova fana kad npr. čuje kako Massimo masakrira klasik “Pridi K Meni“. OK, ovdje je sam Predin otpjevao svoje hrvatske prepjeve, ali kolikogod bio šarmantan govornik hrvatskog na koncertima i u intervjuima, toliko mu u pjevanju hrvatski ne stoji. Također, fanovi znaju da Predinova diskografska hiperaktivnost znači tek pristojne albume s u pravilu par obrada, ponekom reprizom i jedva par originala. Budući da postoji i slovenska, tek nešto drukčija verzija albuma, nazvana “Pod srečno zvezdo“, zaključak se jasno nameće: kupujmo slovensko!

Zoran Predin & The Gypsy Swing Band: Inventura
(Dallas)