Stalno izabrano sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori posljednih godina sve više se ističe pozitivnim trendovima. Dobivaju sve veći broj sporova koji se pojave između domaćih i stranih trgovačkih društava i tako godišnje prosječno riješe 50-ak predmeta.

Sudište je karakteristično po značajnom broju predmeta kada su stranke iz različitih država. Prema ocjeni profesora Mihajla Dike, predsjednika zagrebače arbitraže, upravo se zbog sve većeg interesa stranih tvrtki Zagreb pozicionira kao jako regionalno arbitražno središte. Sudište, kaže Dika, ne zanima da arbitraža postane masovna pojava. Ambicije su usmjerene prema bržem razvoju alternativnog rješavanja sporova, no sporove državnog aparata drže bitnim područjem u razvoju sudišta. Kako se radi o programskom dijelu reforme pravosuđa, a država taj oblik i potiče kada ugovara mjerodavnu arbitražu, u praksi bi trebala početi koristiti usluge domaće arbitraže. Više od 150 godina tradicije arbitražnog rješavanja sporova u Zagrebu za komorino sudište predstavlja jaku marketinšku kartu, no danas je ono ipak u nemilosti države koja svoje sporove, a pokazuju to i slučajevi Astaldi i Hypo banka, ugovara na bečkoj, londonskoj i ostalim prestižnim međunarodnim centrima. Je li moguć preokret – pitanje je o kojem se spekuliralo u kuloarima 16. hrvatskih dana arbitraže i mirenja nakon što je država s razlogom p(r)ozvana. Ovaj put se očekivanja sudišta, neki zaključuju, mogu poklopiti sa istanjelom državnom lisnicom. “Državi bi bilo lakše sporiti se po hrvatskim propisima i na hrvatskom jeziku, a i značajno bi uštedjela”, ističe Dika dodajući da stranke mogu u značajnoj mjeri ugovoriti pravila postupka po kojima se treba provesti arbitražni postupak, što može biti posebno važno za dokazivanje.

Činjenice

Prednosti postupka
“Troškovi sudskog i arbitražnog postupka do donošenja prvostupanjske presude i arbitražnog pravorijeka približno su jednaki”, tvrdi profesor međunarodnog privatnog prava zagrebačkog Pravnog fakulteta Hrvoje Sikirić. Prednost arbitraže je u postupku koji slijedi nakon prvostupanjske presude i arbitražne odluke.

Administrativni troškovi
“Arbitražni pravorijek ima snagu pravomoćne sudske presude, a protiv njega može se podnijeti samo tužba za poništaj na temelju vrlo ograničenog broja razloga”, kaže Sikirić navodeći istraživanje arbitražnog suda u Parizu koje je pokazalo da 20 posto troškova u arbitraži čine administrativni troškovi.