Već tri godine istražujemo izazove globalizacije: kako vlade, kompanije i pojedinci pokušavaju umanjiti svoje rizike i iskoristiti nove prilike. Jedno ključno pitanje ostaje: kako bi društva kao cjeline trebala provoditi tranziciju u više globalizirani svijet?

U osnovi, globalizacija je proces integracije. Tržišta robe, proizvedenih dobara, usluga, rada, investicijskih fondova, pa čak i ideja postaju sve povezanija. Tijekom nekoliko poslijednjih desetljeća te veze su se stvarale brzinom koja nema presedana.Proces povezanosti i integracije u temelju ovisi o trgovini. Stvari se mogu ukrasti ili nabaviti bez direktnih troškova, ali većina stvari mora se kupiti. Većina transakcija uključuje kupca i prodavača koji trguju po vlastitoj želji, iako možda ne mogu utjecati na cijenu.Prema ekonomskoj teoriji, svaka dobrovoljna transakcija ostavlja obje strane u najmanje jednakoj situaciji kao i prije. Da to ne čini, one ne bi trgovale. Ali koristi od transakcije nisu uvijek ravnomjerno raspodijeljene. A postoje i gubici; ulazeći u jednu transakciju, kupac i prodavač možda zaobilaze druge transakcije i to može naštetiti izostavljenima. Pa ipak osnovni ekonomski modeli tvrde da bi globalizacija trebala koristiti cijelome svijetu, čak i da bi se svatko mogo okoristiti kada bi koristi od globalizacije bile pravilno raspodijeljene.

Trenutno svijet čini vrlo malo kako bi raspodijelio tu zaradu. Potrošači u bogatim zemljama koje imaju koristi od pristupa jeftinim uvoznim proizvodima ne povezuju se kako bi pomogli lokalnim proizvođačima koji ostaju bez posla. Izvoznici koji otvaraju nova tržišta u zemljama u razvoju često iskorištavaju labavu regulaciju i slabu konkurenciju umjesto da pokušavaju osigurati bolju budućnost za stanovništvo. Postoje neke inicijative, koje pokušavaju reorganizirati kompanije u problemima i prekvalificirati nepotrebne radne kadrove. Njih je malo i nisu baš uspješne. Ipak igranje s njima dok ne postanu uspješne moglo bi biti vrlo isplativo, više nego što bi to osnovni ekonomski modeli mogli nagovijestiti.Razlog tome je povezan s koncentracijom koristi od globalizacije. Općenito, globalizacija je bila sila koja je smanjila nejednakosti između zemalja i povećala nejednakosti unutar zemalja. S jedne strane, otvaranje tržišta dozvoljava slabije razvijenim ekonomijama s manjim troškovima proizvodnje da sustignu razvijenije koje imaju više troškove. S druge strane, dobrobiti od tog procesa sustizanja često pripadaju osobama s najviše obrazovanja i bogatstva u slabije razvijenim državama, dok gubici često padaju na najslabije obrazovane, najsiromašnije osobe u razvijenijima.