EN DE

Prevelik uvoz i izloženost stranim valutama prijete istočnoj Europi

Autor: Stjepan Škramić
03. prosinac 2008. u 22:00
Podijeli članak —

Potrošnja je glavni pokretač brzog razvoja ekonomije, a ta je uloga trebala pripasti proizvodnji i izvozu

Dok su najrazvijenije zemlje Zapada jedna za drugom objavljivale da su u velikim problemima, analitičari su naglašavali da države srednje i istočne Europe nisu toliko izložene najrazvijenijim financijskim instrumentima Zapada, da nema straha od kolapsa ekonomija, te da su fundamenti zapravo solidno jaki.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

To, međutim, nije točno. Kriza je prešla Atlantik i prijeti cijelom Starom kontinentu, a najviše zemljama istočne Europe.Pri kraju listopada Međunarodni monetarni fond (MMF) i Središnja europska banka počeli su pregovore s Mađarskom i Ukrajinom o pomoći vrijednoj gotovo sedam milijardi dolara, a u samo nekoliko dana Island se našao pred ponorom. Čini se da je Međunarodni monetarni fond odlučan da pomogne u vraćanju povjerenja u poljuljane ekonomije, no kad burzovni indeksi, od Rige i Praga do Budimpešte, padnu više od 50 posto u jednoj godini, čini se da više ne možemo biti tako sigurni u stabilnost i nedodirljivost ekonomija istočne Europe. Zemlje diljem regije dobivale su novac od investitora i stranih vlada, a iskoristile su ga za razvoj ekonomija koje su bile u vrlo lošem stanju nakon desetljeća pod Sovjetskim Savezom, a neke od njih dio sredstava utrošile su i na približavanje Europskoj uniji. To su velikim dijelom bili zdravi procesi, no sa stabilizacijom ekonomije dogodila se i eksplozija potrošnje.

Dok su najrazvijenije zemlje Zapada jedna za drugom objavljivale da su u velikim problemima, analitičari su naglašavali da države srednje i istočne Europe nisu toliko izložene najrazvijenijim financijskim instrumentima Zapada, da nema straha od kolapsa ekonomija, te da su fundamenti zapravo solidno jaki.

To, međutim, nije točno. Kriza je prešla Atlantik i prijeti cijelom Starom kontinentu, a najviše zemljama istočne Europe.Pri kraju listopada Međunarodni monetarni fond (MMF) i Središnja europska banka počeli su pregovore s Mađarskom i Ukrajinom o pomoći vrijednoj gotovo sedam milijardi dolara, a u samo nekoliko dana Island se našao pred ponorom. Čini se da je Međunarodni monetarni fond odlučan da pomogne u vraćanju povjerenja u poljuljane ekonomije, no kad burzovni indeksi, od Rige i Praga do Budimpešte, padnu više od 50 posto u jednoj godini, čini se da više ne možemo biti tako sigurni u stabilnost i nedodirljivost ekonomija istočne Europe. Zemlje diljem regije dobivale su novac od investitora i stranih vlada, a iskoristile su ga za razvoj ekonomija koje su bile u vrlo lošem stanju nakon desetljeća pod Sovjetskim Savezom, a neke od njih dio sredstava utrošile su i na približavanje Europskoj uniji. To su velikim dijelom bili zdravi procesi, no sa stabilizacijom ekonomije dogodila se i eksplozija potrošnje.

Na Baltiku, u Rumunjskoj, Bugarskoj ili Ukrajini, primjerice, potrošnja je postala glavni pokretač brzog razvoja ekonomije. Međutim, ta je uloga trebala pripasti proizvodnji i izvozu. Zbog velike potrošnje stvoreni su veliki zahtjevi za uvozom, a trgovci su veselo uvozili sve što je trebalo. Naravno, te su države samo primjer, slična je situacija u mnogim drugim zemljama čije su u ekonomije tijekom prošla dva desetljeća rasle velikom brzinom.Posljedično, izvoz u mnogim zemljama koje su se razvijale nikako nije mogao pratiti količine uvezenih dobara. Države su zbog toga bile prisiljene posuđivati i postajale su kritično zadužene. Tehnički gledano, to zaduživanje nije bilo alarmantno sve dok je globalni financijski sustav imao dovoljne količine gotovine u optjecaju. Ekonomisti taj lanac loših događaja nazivaju “iznenadni kraj”. Kao da je globalna ekonomija istočnoj Europe poručili: “Čujte, onaj novac što smo vam posuđivali… Pa, više ga nema. Sad se sami izvlačite.” Ozbiljan problem je izloženost stranim valutama. U zemljama regije građani i poduzeća novac su dobivali iz zapadnih banaka, u stranim valutama, i s kamatama koje su bile niže na domaćem tržištu. Usput su se svi nadali da domaća valuta neće pretjerano oslabiti. Kako su valute izgubile na vrijednosti, otplata kredita postala je bitno skuplja.

činjenice

Različitosti
Zemlje istočne Europe ekonomski su vrlo različite, a to povlači i različite opsege kriza. No, na kraju stvar je vrlo jednostavna: kao i SAD, koji je nemogućnost plaćanja stambenih kredita povukla prema ozbiljnoj krizi, mnoge europske države također žive na kredit.
Sličnosti
Države u regiji postale su ovisne o uvozu, a proizvodnja i prodaja vlastitih dobara na drugim tržištima pale su u drugi plan. To se sada mnogima obija o glavu.




Autor: Stjepan Škramić
03. prosinac 2008. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close